Treći dio round the world priče Ricka Tomlinsona. Ovog puta malo više priča o djevojkama na oceanu, a došao je i do svoje America's Cup životne epizode. Nadam se da ćete i ovog puta uživati u njegovom izboru iz "starih albuma".

Dok sam pregledavao hard diskove u porazi za fotografijama s Whitbreada shvatio sam da ih iz sezone 2001/02 ima mnogo više vrijednih daljnjeg objavljivanja.

Kamerman George Johns, Steve Ancsell i ja dobili smo zadatak da približimo regatu publici što je više moguće i na kraju se ispostavilo da će to biti jedna vrlo velika avantura. Regata je dobila web stranicu, koristili smo email i nije više bilo slanja rezultata preko Ceefax-a.

Ovo je još uvijek bilo prije nego je svaka posada dobila reportera u svom sastavu i posade su imale obavezu slanja fotografija i video klipova sa svake etape. Naravno, to je bilo godinama prije dronova.

 

 

Nakon starta u Solentu napravili smo snimanja na Fenando de Noronha s Brazilskom mornaricom i u Cape Townu i na Rtu Dobre nade s helikopterom. U zapadnoj Australiji, ispred Albanyja pomogli smo u evakuaciji ozlijeđenog člana posade na Amer 1 i transportu do Marcela. Odatle smo išli za Sydney. Od tamo smo preletjeli helikopterom do Hobarta i dalje do North Capea na Novom Zelandu. Poslije Aucklanda išli smo na Cape Horn i letjeli smo s Čileanskom mornaricom i susreli se s jedrilicom SEB u Punta Arenasu nakon što su izgubili jarbol. Od tamo smo išli dalje za Rio. Još jednom smo bili na Fernando de Noronha. Zatim Antigua, pa Bahami, Chesapeake i Baltimore. Preko Atlantika napravili smo snimke ispred La Rochellea, Ushanta, pa La Mancheom do Gothenbourga i za kraj smo preletjeli cijelu etapu od Gothenburga do Kiela.

Sve fotografije su snimljene Nikonom D1x, prvom digitalnom kamerom dostupnom „normalnim“ fotografima.
Nikon D1x imao je samo 6 megapiksela, a cijena te 2001. mu je bila veća od 3000 funti!

Prvi iPhone je na tržište izašao tek 2007. godine.

 


 

 


 

Prijateljstva koja se steknu za vrijeme VOR-a traju za cijeli život, nije važno da li su nastala dijeljenjem offshore iskustava ili na kopnu, uvijek je prisutna neka nevidljiva a jaka veza.

Kad regata završi, ekipe i vodstvo su posvuda. Možete biti na kavi ili pivu, na Sardiniji, St.Tropezu ili u Sydneyu, a neko poznato lice će vam se pridružiti. To može biti samo kimanje, rukovanje, pogled... neka neizgovorena veza.

Kad starta iduće izdanje regate mnoge posade će biti izmiješane u različitim timovima i to povećava pouzdanje da će ti protivnik biti i spasitelj ako se desi neka neželjena situacija na sredini oceana.

 

 

Ako vas zanima popis svih jedriličara koji su nastupili na Whitbreadu i VOR-u, od 1973. do 2017. godine, možete ih pronaći na web stranici The Ocean Race na ovom linku.

 


 

 


 

Od sredine, pa do kraja 80ih bilo je krasno vrijeme za živjeti u Hamble-u. Bilo je prilično ludo u King & Queen, Dodgy Eater-u, Celeb Club-u, The Pink House... Možda je i sad tako ako ste u svojim dvadesetima? Mnogi od nas su imali sreću samo da žive u tom vremenu!

Kad je Tracy najavila kampanju pod imenom Maiden pratio sam ih od početka. Vidio sam i uspone i padove u potrazi za sponzorstvima. Čista odlučnost vodila je Tracy do njenog cilja. Što više ljudi je reklo da ona to ne može napraviti ili je teže izgledalo, ona je bilo to odlučnija i upornija.

 

 

Mnogi od nas su se susreli prije nekoliko mjeseci na premijeri filma „Maiden“ u Southamptonu. S nekima sam u stalnom kontaktu, dok se s nekima susretnem tek svakih nekoliko godina. A u ovo vrijeme dok smo svi zatvoreni zbog Korone, predlažem da pogledaju film „Maiden“, dostupan je na mnogim platformama.

 


 

 


Utrkivanje po svijetu, izbijegavanje ledenjaka i postavljanje brzinskih rekorda s deset najboljih prijatelja je jedno, a ako to radiš sasvim sam i to bez stajanja, to je nešto skroz drugo!
Prvi put sam susreo Ellen kasnih 90ih. Stanovala je u blizini mog ureda na parkiralištu ispred Hable Yacht Services. U to vrijeme nisam ni pretpostavljao da će postati heroina, ali svejedno smo tu i tamo razmijeniliponeku riječ i imali nekoliko zajedničkih kava. Ali već se i tako moglo zaključiti da ta djevojka ima nešto posebno u sebi.

Njena noćna fotografija uvijek mi je bila posebno draga. Imao sam zamisao, radio sam na njoj, a Elleni njen tim su mi pomagali... i dobili smo fotografiju. Snimio sam je na filmu. Namjestio sam dugu ekspoziciju, a blic iz kokpita je obasjao samo Ellen. Morao sam čekati nekoliko dana dok nisam razvio film i vidio da li je fotografija ispala onako kako sam zamislio.

 

 

Fotografija je objavljena na mnogim mjestima i naravno u mom kalendaru, a uz nju je išao slijedeći tekst:
„Fotografirao sam mnoge jedriličarske rock zvijezde, ali niti jednu profesionalnu i entuzijastičnu poput Ellen, čiji stavovi su u potpunosti demonstrirani tijekom ovog snimanja koje je inače trebalo trajati samo jedan sat. Međutim, snimanje je potrajalo do 1 sat iza ponoći s njenom maksimalnom susretljivošću i suradnjom.
Fotografija je snimljena uoći Vendee Globe 2000 i trebala je dočarati osjećaj samoće na oceanu, a u stvari je bila snimljena u Solentu s punom posadom skrivenom ispod palube.
Nikon F520-35mm. Film Fuji Provia 100.“

Ellen je završila druga na Vendee, jedreći sama oko svijeta 94 dana. U to vrijeme bila je najmlađi natjecatelj koji je završio i tek druga osoba koja je objedrila svijet u manje od 100 dana.

Ako ste ljubitelji dobre knjige toplo vam preporučam njenu autobiografiju „Full Circle“. Stvarno inspirirajuće!

 


 

 


Idući moj izvrstan posao bio je s Peter Harrisonovim GBR Challange timom u kampanji za 31. America's Cup, a koji je predvodio Ian Walker 2002/03.
Jedrilica je bila napravljena u Cowes, ali je većina treninga bila u Aucklandu.

Napravio sam selekciju fotografija prvih dana koje sam proveo s timom i mogu reći da je mnogo mladih i talentiranih jedriličara dobilo šansu sudjelovati u ovom programu.

Omiljena fotografija iz ovog seta mi je fotografija bowmana, Matt Cornwall, u pripremi za pojalabandu. Većina fotografija snimljenih na natjecanjima za AC snimljene su sredinom dana, ali tijekom ovog perioda naših treninga izlazili smo na more uglavnom kasnije poslijepodne. Fotografiranje prema suncu izrazilo je siluete i dobiven je odsjaj na tangunu, sjaj na spinakeru i pjena ispred pramca.

 

 

Ovakva fotografija se inače ne može snimiti za vrijeme trajanja normalnih regata za AC.

Peter Harrison pružio je mnogo prilika jedriličarima sa svojom jedrilicama Chernikeeff, GBR Challange i Sojana. Mnoge posade iz tog razdoblja sad su u drugim vrhunskim timovima ili u sportskom managementu.

 


 

 

 


 

Svi oni koji imaju želju vidjeti još tih starih fotografija mogu kliknuti na ovaj link.

Dok više informacija o djelovanju Ricka Tomlinsona, pa i mogućnost naručivanja njegovog kalendara, možete pronaći na njegovoj službenoj web stranici.