Četvrti dio priče iz karijere Ricka Tomlinsona. Ovotjedni izbor kreće s America's Cupom... s jedrilicama koje su još uvijek bile klasične ljepotice u odnosu na letjelice koje su trenutno aktualne.

 

U prethodnom članku najavio sam izbor fotografija GBR Challenge tima koji je jedrio na 31. Americas Cupu u Aucklandu 2002/03.

Nadam se da će i ovo osvježiti brojna sjećanja iz tog vremena.

Moj favorit od svih ovih fotografija je kad GBR prolazi ispred pramca Oraclea u prvom Round Robinu Louis Vuitton Cupa, kad je na kraju i pobijedio u toj regati.

 


 

 


 

Ovdje možete vidjeti ljude koji su sačinjavali GBR Challange tim, ljudi iz drugog plana, brodograditelji, dizajneri snasti, jedrari, posada.

Posade dvije jedrilice i svi koji su im bili podrška sačinjavali su ekipu od 120 ljudi!

 


 

 


 

Ovdje sam napravio selekciju fotografija snimljenih za vrijeme Louis Vuitton serije regata za Americas Cup. Više od 120 dvoboja odjedrilo je 9 posada u razdoblju od 5 mjeseci. To je bilo izvrsno vrijeme za biti u Aucklandu.

Te godine su bile još uvijek rano razdoblje digitalne fotografije. Mnogi su još fotografirali na klasičnom filmu, dok su se digitalom bavile novije agencije.

Fotografiranje 120 regata, dan za danom, uglavnom s vrlo sličnim motivima, izvrstan su način za napredovanje. S druge strane digitala ne zahtjeva određene klasične vještine fotografa, ali i vještima omogućava ubrzavanje njihovog posla.

 


 

 


Admiral's Cupovi iz osamdesetih i devedesetih bili su nevjerojatni događaji. Prvi put sam sudjelovao kao fotograf na izdanju iz 1987. Tada sam još bio početnik u fotografiranju jedrenja i jedine fotografije koje su mi bile objavljene su bile s jedrilice Drum. Situacija u kojoj sam morao fotografirati s media broda zajedno s hrpom profesionalaca bila je za mene potpuno nova situacija. To je bilo stvarno impozantno društvo... Daniel, Carlo, Guy, Dan, Roger, Soe i drugi, ali još jednom sam bio ohrabren od strane Tim Jeffreya iz Yachting Worlda.

Jedno od najuspješnijih sponzorstava u svjetu jedrenja bilo je pod kapom Corum watches. Oni su imali jedrilicu na Admiral's Cupu '87., '89., '91. i '93.

Bio sam njihov službeni fotograf u sezoni '91. kad su imali tri jedrilice, Corum Diamant, Corum Rubis i Corum Saphir (kategorije od jedne tone, dvije tone i 50 stopa).

Lou Lou Rendall, voditelj Corumove PR službe, bio mi je šef i najveća želja mu je bila fotografija sve tri jedrilice zajedno. Ali one su stalno bile na različitim regatama, za svaku od tih klasa i javila se samo jedna prilika da budu dovoljno blizu da možemo dogovoriti zajedničko fotografiranje. To je bilo ispred belgijskog Nieupoorta za vrijeme One Ton Cupa, ali trebalo se poklopiti da Corum Diamant nema jedrenja i da vrijeme bude naklonjeno.

Kratko nakon svitanja uspjeli smo dobiti sve tri jedrilice na istom mjestu, a pedesetica je ačk i jedrila cijelu noć da stigne na snimanje. Na raspolaganju sam imao flamnskog pilota s vrlo slabim poznavanjem engleskog i zadatak snimanja tri jedrilice s ogromnom razlikom u brzinama. Cijelom scenom je koordinirao Lou Lou s perfektnim francuskim preko VHF-a iz bučnog helihoptera. I uspio je poravnati sve tri jedrilice na nekoliko sekundi kako bi uspio dobiti priliku za fotografiranje.
Ta fotografije je također bila godinama prije digitale, pa smo i za rezultat ovog snimanja morali čekati do razvijanja filma.

Corum tim je pobijedio Admiral's Cup 1991. i to je bila vjerojatno prva prava profesionalna jedriličarska ekipa i kampanja ispred svog vremena, kako po pitanju jedriličarskih tako i marketinških strategija.

 


 

 


Magnus je jedrio na šest Whitbread/Volvo regata i pripadao je vrlo malenoj skupini kojoj je to pošlo za rukom. Pobijedio je na EF, ali priznao je da je pobjeda u petoj etapi s Erisccon 3 od Qingdaoa do Ria 2008/09, vjerojatno bila vrhunac njegove karijere.

Većina ljudi poznaje priču ili bar jedan njen dio. Etapa od Singapura do Qingdao bila je brutalna i koliko me sjećanje služi mislim da je to bio jedini put kad je flota tražila zaklon za vrijeme jedrenja s većinom flote na sidru nekoliko dana u jednom zaljevu na vrhu Filipina.

Prilikom prolaska kroz prolaz Luzon, Ericsson 3 je doživio strukturalne probleme i morao se zaustaviti na Tajvanu na značajnim popravcima. Na kraju su dojedrili u Qingdao nakon što ga je flota napustila i započela iduću etapu.
O tom događaju ću s vama podijeliti sjećanje s web stranice The Ocean Race (malo skraćenu verziju):

S 12.300NM, peta etapa bila je dulja od bilo koje ranije jedrene etape i očekivalo se da će se jedriti 40 dana. Ericsson 3 je bio nekoliko sati udaljen od ciljne ravnine četvrte etape, Delta Lloyd i Telefonica Black na transportnom brodu na putu za Brazil i samo četiri jedrilice su bile na startnoj liniji.
Nekoliko trenutaka prije signala starta Telefonica Blue je udarila u dno i vratila se u luku na popravak. U međuvremenu Ericsson 3 završava četvrtu etapu, zaustavlja se u Kini na dva sata da ukrca opremu i hranu i uspijeva startati sedam sati nakon što je flota krenula.
Flota je jurila prema jugu i nakon sedam dana jedrenja u oštrom kursu Ericsson 3 i Telefonica Blue uspijevaju prestići Green Dragona. Ericsson 4 je predvodio flotu prije nego je krenuo match race na čelu regate, dug tjedan dana, na putu prema Fijiju i prolaznim vratima na 36° južno.
Nakon skoro tri tjedna na moru, Ericsson 4 prolazi prvim od prolaznih vrata (ispod Novog Zelanda)s prednošću od samo 10 minuta ispred Ericssona 3.
Kad je Ericsson 3 prošao prolazna vrata odvaja se od flote i viraje natrag prema sjeveroistoku.
Mladi navigator, Aksel Magdahl, primijetio je da veliko polje visokog pritiska ispred njih blokira standardnu rutu jakih zapadnih vjetrova na Južnom oceanu. Područje niskog tlaka prebacivalo se na sjeveroistok i Ericsson 3 mu je uletio u centar 6. ožujka u poslijepodnevnim satima brzo se probijajući kroz njega prema snažnim sjevernim vjetrovima na drugoj strani.
Do idućeg jutra bilo je jasno da je Ericsson 3 izveo briljantan potez i izgledalo je da ne postoji nikakva šansa da izgubi vodstvo u idućih 6000 milja.

Snimio sam uplovljavanje Ericssona 3 u Rio. Bilo je vrlo rano, prekrasno sunčano jutro s nadaleko poznaotim Riom u pozadini. Ako je ikad bila prilika vidjeti inače sretnog i nasmijanog čovjeka još nasmijanijeg i sretnijeg to je bilo tog dana. Magnus, nedostaješ nam!

 


 

 

 


 

Svi oni koji imaju želju vidjeti još tih starih fotografija mogu kliknuti na ovaj link.

Dok više informacija o djelovanju Ricka Tomlinsona, pa i mogućnost naručivanja njegovog kalendara, možete pronaći na njegovoj službenoj web stranici.