Ovog puta, uz vrhunsko jedrenje imate priliku i vidjeti izbor fotografija divljeg života i još divljije prirode s dalekog juga našeg planeta.

 

Nedostaje mi Key West tjedan jedrenja. Prvi put sam tamo bio 1988, a to je bilo tek drugo izdanje ove regate. Čini mi se da je to bilo prvi put da su IOR pedesetice tamo jedrile i to su bila prilično luda vremena.

U 80im i 90im Key West je slovio za vjetrovitu regatu, ali kako je vrijeme prolazilo polako je došao do statusa regate s umjerenim i laganim vjetrovima.

Među fotografima je bio iznimno popularno mjesto zbog čarobno zelene boje mora, pa je ta lokacija iznimno lako prepoznatljiva na fotografijama i dan danas.

Sunce vječno sja i uvijek su bile sjajne zabave u barovima... siječanj više nije isti bez te regate!

 


 

 


 

Regata danas poznata pod imenom Voiles de Saint Tropez ranije se zvala La Nioulargue. Devedesetih godina imao bi osjećaj da je polovica Hamblea napravila godišnju migraciju u Saint Tropez za kraj ljetne sezone.

Jedna fotografija mi se urezala u sjećanje. Iz 1992. je i na njoj je iznad spinakera, na vrhu jarbola, sunce i to me neodoljivo podsjeća na svjetionik.

Start tog dana se stalno prolongirao i na kraju se jedrilo u kasno poslijepodne. Vjetar je ponovno oslabio i flota se tako postavila za vrijeme zalaska sunca. Ovaj spinaker se postavio u pravi položaj i bio je pod odgovarajućim kutem samo nekoliko sekundi.

Ovo sam snimio na film i nisam znao da li je slika dobra sve dok nisam razvio film više od tjedan dana kasnije.

Nikon F4 80-200mm lens 1/2000th @ f8Fuji RDP 100ISO film

 


 

 


 

Barking Mad, Mean Machine, Mascalzone Latino, Alingi... jedna od najboljih klasa devedesetih i ranih 2000ih bila je Farr 40.

Velika flota jedrilica kojima su za kormilima bili vlasnici, a u posadama najbolji profesionalci (a i neki mladići buduće velike zvijezde).

Ne postoji ništa bolje od velike flote jedrilica koje prilaze privjetrinskoj oznaci, a udaljenost među njima je smao u centimetrima! To su bili izvrsni preduvjeti za izvrsno regatavanje i za izvrsne fotografije.

Ovdje je izbor iz Cowesa, Miamija i Key Westa.

 


 

 


 

Neki od najljepših susreta s divljim životom dešavali su se dok sam radio na super jahtama na Arktiku i Antarktiku, posebno na jedrilici Adele.

Ovdje sam izabrao nekoliko fotografija grbavog kita kojeg smo susreli na Antarktiku. Plutali smo zajedno nekoliko sati, more je bilo neobično čisto i jasno smo vidjeli njegove peraje.

Adele je duga 180 stopa i dizajn je Andre Hoeka i ostaje prekrasno na fotografijama bilo gdje da su snimljene.
Imao sam sreću da sam bio pozvan da dokumentiram njeno putovanje oko svijeta u što je bilo uključen odlazak do obje polarne kape, kao i na sve najljepše lokacije na Pacifiku.

Još jednom hvala vlasniku s vizijom i izvrsnoj posadi!

 


 

 


 

Na Adelu sam se ukrcao u Ushuaia, jedrio s njom duž Drakeova prolaza do Antarktičkog poluotoka, zatim do Falklanda, otočja Južne Georgije i na sjever prema Riju. S njima sam proveo 7 tjedana i nikad neću zaboraviti vrijeme provedeno s njima.

Ovdje je nekoliko fotografija snimljenih na Falkandima i na Južnoj Georgiji.

Količina divljeg života na Južnoj Georgiji je jednostavno neshvatljiva i to mjesto se mora posjetiti da bi se to moglo razumjeti. Tamo je bilo više od 250.000 kraljevskih pingvina u koloniji na Salisbury Plainu. A dobili smo i priliku da provedemo nekoliko trenutaka na posljednjem prebivalištu Ernesta Shackletona.

 


 

 

 


 

Svi oni koji imaju želju vidjeti još tih starih fotografija mogu kliknuti na ovaj link.

Dok više informacija o djelovanju Ricka Tomlinsona, pa i mogućnost naručivanja njegovog kalendara, možete pronaći na njegovoj službenoj web stranici.