Kalendarska godina koja se privodi kraju bila je jedna od sadržajnijih u dugoj tradiciji jedrenja po ovom sustavu razvrstanja u Hrvatskoj.

Ako se izuzme svjetsko prvenstvo po ORC-u koje je u lipnju organizirao JK Val, onda je sadržajnosti najviše doprinio još jedan pokušaj umrežavanja i povezivanja određenih regata u cjelinu s nekim zajedničkim nazivnikom od strane Udruge ORC jedriličara Hrvatske.

Već godinama oni povezuju do šest regata koje su oglašene po ORC International sustavu u kup natjecanje, a osim sustava razvrstanja ono što ih najviše povezuje je to što se te regate jedre u štap polju. Za one koji malo manje prate jedrenje u krstašima, u kalendaru hrvatskih regata najviše prevladavaju navigacijske regate, dok su aktivnosti na regatnim poljima definiranim bovama u znatno manjoj mjeri. Da ne bi bilo zabune, po ORC sustavu se može jedriti i na navigacijskim regatama, a razlika je jedino u tome što se za kalkulaciju rezultata koriste neke druge formule.

Uz regate oko oznaka koje se boduju za Kup, koji se posljednjih nekoliko godina od kad je D-Marin sponzor naziva CRO ORC D-Marin Cup, spomenuto umrežavanje se odnosilo i na regate koje su navigacijske a oglašene su po ORC-u.

To je započeto 2018. a pobjedu je tada odnijela jedrilica Stribor, Grand Soleil 40, koja je najviše bodova osvojila dobrim rezultatima na Regati 1000 otoka, a kako je sustav postavljen tako da se osim rezultata u formulu uzima i duljina rute tako su bodovi osvojeni na potezu između Rijeke i Tivta bili nedostižni drugoplasiranom Selcu koje je jedrilo na dosta kraćim regatama.

Tako velika i praktički nedostižna razlika za jedrilice koje ne idu na toliko duge regate u 2019. se pokušala dovesti u red podjelom na duge i kratke navigacijske regate. Zato se dio regata s popisa pripremljenog za CRO ORC Offshore Cup prebacio na novi popis... CRO ORC Inshore Cup.

Popis regata na klasičnoj, core business, listi je bio manje više standardan, osim što su u 2019. većinski bile u proljetnom dijelu sezone, a za jesen je ostavljeno samo Prvenstvo Hrvatske.

Prvi dio godine je zamišljen kao pripremni za apsolutni vrhunac sezone u vidu Svjetskog prvenstva koje se u lipnju jedrilo u Šibeniku. Kako su se za sudjelovanje na regati u Šibeniku prijavile skoro sve jedrilice u Hrvatskoj koje su ikada malo ozbiljnije pristupile ORC-u, tako se očekivao i popriličan broj sudionika na sve tri regate koje su se organizirale u ožujku, travnju i svibnju. Međutim, broj sudionika je bio standardan, a čak ni na Uskrsnoj regati nije bio ništa veći nego što je to uobičajeno.

Takav pristup se osjetio i u rezultatima na svjetskoj smotri, ali što je tu je... vratimo se glavnoj temi...

Najviše jedrenja su dozvolili vremenski uvjeti u Zadru, na prvoj regati za Kup. Taj vikend se jedrilo i po slabom i po jakom vjetru i odjedrilo se maksimalno dozvoljenih pet jedrenja.

S druge strane, na Hvaru, na Uskrsnoj regati odjedrila su se tri plova, a definitivno će se najviše pričati o navigacijskom plovu koji se jedrio po rubnim uvjetima.

Na obje regate dominirao je X-Cite, tako da je ova ekipa preskočila sudjelovanje na posljednjoj regati pred SP, Pre Worldsu u Šibeniku na kojem su se odjedrila samo dva plova po umjerenom i laganom vjetru.

Kako se na kraju nije odjedrilo Prvenstvo Hrvatske, bodovno stanje iz svibnja je postalo finalno, a raspored najboljih je identičan onom iz 2018. Najbolja jedrilica je bila X-Cite, drugoplasiran je bio Mareus II, a trećeplasiran Gringo 2, dok je najbolji kormilar u Kupu Luka Jerčić s jedrilice Mareus II. A zašto titula nije otišla na istu adresu u obje kategorije razlog ima u tome što je X-Citom na regati u Zadru kormilario Luka Šangulin, a na Uskrsnoj regati Tonko Rameša. Tako da su njihovi bodovi podijeljeni, a to je najviše išlo na ruku kormilaru Mareusa.

Na novouspostavljenoj ljestvici za CRO ORC Inshore Kup našle su se regate koje se ipak nisu mogle nazvati offshoreom. Uglavnom su to višednevne regate podijeljene na više etapa, a već se dugo boduju po ORC-u, odnosno generalni pobjednik se proglašava po ovom sustavu razvrstanja.

Popis se sastavio od ukupno sedma regata: Karnevalska, Gladuša, Zlarinska, Komiška, Južnodalmatinska, Lošinjska i Viška. Zajedničko im je to što su sve imale etape ne dulje od tridesetak nautičkih milja. Bodovanje im je osim generalnog plasmana uzimalo u obzir i broj sudionika u ORC skupini. Kako točno ta formula izgleda možete pročitati u Pravilniku koji se nalazi na web stranicama Udruge ORC jedriličara.

Konačnu sumu bodova dale su četiri regate. Igrom slučaja tri odbacivanja su ionako definirana pravilnikom, pa se nije imalo puno izbora i prostora za kombinatoriku. A kad se na kraju podvuče crta, mora se priznati da je stvarno šteta što se na nekim regatama nije nitko prijavio u ORC razredu, a na nekima je organizator propustio u Oglas ubaciti ovu skupinu.

Titula najbolje jedrilice otišla je jedinom hrvatskom Farru 40 - Toto Travelu. Njegova posada je bodove skupila na Komiškoj, Južnodalmatinskoj i Viškoj regati. Inače je ova sezona bila posljednja za ovu jedrilicu na splitskoj adresi i od iduće sezone nastupat će pod imenom Gringo 3... treba li dodati da ide pod zastavu JK Uskok? Tamo će nastaviti jedriti po ORC-u, a s obzirom na dosadašnje afinitete posade Gringa 2 morat ćemo ga tražiti na rezultatskim listama skupine ORC International.

I za kraj je ostao CRO ORC Offshore Kup, ljestvica koja je u 2019. dobila svoje drugo izdanje.

Na njenom popisu se našlo također sedam regata, a jedna od njih sa svoje dvije etape. Naravno, kao i lani, riječ je o Regati 1000 otoka jer se ona može jedriti odvojeno, ako se želi može se izabrati samo jedna od dvije ponuđene etape.

Jednako kao i kod Inshore Kupa natjecatelji su mogli odbaciti četiri najlošija rezultata, a kako 13. Jadranska regata, prva s popisa, nije organizirana tako su se bodovi dijelili na osnovu tri najuspješnija plasmana. Još jedna sličnost između Kupa za kratke distance, a to je da se također na tri regate nitko nije prijavio po ORC-u.

Suma sumarum, na kraju pobjeda odlazi austrijskoj posadi na jedrilici Vento Cadela. Ovaj portugalski prototip je skupio bodove na tri regate, a ogromnu prednost u odnosu na sve ostale je stekao pobjedama u obje etape Regate 1000 otoka. Na te tri regate ukupno je prejedrio više od 760 NM!

Kad se napravi statistička analiza sudionika na regatama za Offshore i Inshore kupove lako se vidi da je je mnogo više natjecatelja u Offshore Kupu zahvaljujući regati Jabuka. Čak 46 jedrilica je svoju šansu tražilo i u ovom razredu na ovoj regati i može se reći da je sigurno u 90% slučajeva riječ o charter jedrilicama s posadama koje nisu iz Hrvatske.

Razlozi zašto domaći jedriličari ne idu u ovom smjeru traže se već godinama... Uglavnom vlada mišljenje da ako netko želi nastupiti u ORC-u mora potrošiti hrpu novca na jedrilicu, opremu, izradu certifikata itd... ali vlasnici i posade koji imaju poprilične budžete mogu se pronaći i u Openu, pa nitko ne povlači takve usporedbe i u toj "neograničenoj" podjeli.

Činjenica je da ORC nije toliko striktan kao što većina ljudi misli i dozvoljava da svaki vlasnik samostalno premjeri svoju jedrilicu za ORC Club certifikat.

To je praksa koja se već godinama primjenjuje u Dubrovniku gdje se po ORC-u boduje Liga Orsan. S druge strane na skoro svim popularnijim regatama nastupaju posade iz unutrašnosti Hrvatske koje nemaju svoje jedrilice, već ih uzimaju u charteru, a skoro sve charter jedrilice iz monotip flota koje se iznajmljuju za vikend i charter regate imaju ORC certifikate.

Čestitke svim slavodobitnicima, a u Udruzi ORC jedriličara za iduću sezonu pripremaju neke manje izmjene i nadajmo se da neke od njih uspiju privući još posada u Tour za 2020. Uskoro ćemo i o tome.