SCOR je nastavio s tradicijom organiziranja jedne od svojih atraktivnih regata, a koja je ove godine nedvojbeno imala i status najdulje regate na Jadranu. Naravno, riječ je o regati 1000 otoka ili u engleskoj varijanti - Thousand Islands Race.

U prethodnih sedam izdanja regata se organizirala u suradnji s YC Porto Montenegro i jedrila se u dvije etape koje su se bodovale odvojeno, kao dvije odvojene regate, pa oni koji nisu mogli izdvojiti dovoljno vremena za jedrenje na kompletnoj ruti mogao je odabrati etapu koja mu je više odgovarala.

Prošle godine, kao i mnoštvo drugih regata, nije održana zbog situacije s Koronom, a ove je organizirana u izmijenjenom obliku. S obzirom da različite države imaju različito regulirana pravila vezana uz prelazak granica, testove itd, riječki dio organizacijskog odbora preuzeo je na sebe kompletnu regatu i cijela ruta je odjedrena u hrvatskim teritorijalnim vodama. Start je standardno bio u Rijeci, a jedrilo se sve do Dubrovnika, gdje se okrenuo otočić Sv.Andrija, te potom natrag u srce Kvarnera. 

U sklopu rute bila je još jedna promjena, možda nepoznavateljima riječkih meteo uvjeta izgleda čisto kozmetička, ali na kraju se pokazala vrlo zanimljivom i zahtjevnom. Riječ je o poziciji starta. Inače se start uvijek postavljao ispred Molo Longa, a kako je ovog puta flota brojala šest jedrilica organizatori su je zbog dodatnog približavanja svojim sugrađanima, prebacili s druge strane najduljeg riječkog valobrana, ispred gata Karoline Riječke i botela Marina.

Ovaj dio luke često je vrlo oskudan po pitanju zračnih strujanja, a tako je bilo i u subotu 18. rujna u 18 sati poslijepodne kad je signaliziran start regate.

U ovim uvjetima najbolje su se snašli lokalni jedriličari na Damacu, koji su se uspjeli provući uz samu obalu i po samo njima znanim dašcima dočepati se izlaza iz luke.

To im je pošlo za rukom u sami sumrak i dok su oni već odmaknuli par milja prema kanalu između Krka i Cresa ostatku flote tek počinje puhati.

Odmah od početka vidio se naum ove ekipe da prvi dio regate odjedri standardnom rutom, a na to su se odlučili i skoro svi ostali. Jedino je ekipa jedrilice Karpo odlučila povući potez o kojem do sada nitko nikad nije niti pomišljao, a to je da zaobiđu Krk s istočne strane i prođu kroz Senjska vrata. U određenim situacijama i meteo modelima poneki navigatori kalkuliraju s varijantom obilaska otoka Cresa s vanjske, zapadne, strane, ali ovaj potez za sada je najekstremniji presedan.

Uglavnom, posada Karpa nije imala sreće, jer je prvo naišla na vječni problem prolaska kroz bonace Jadranova, a kad su i to uspjeli nigdje na vidiku nije bilo Senjske bure. Cijelu noć i idući dan u toj zoni vladali su uvjeti poput onih na startu tako da Karpo između otočića Prvića i južne punte Krka prolazi tek u nedjelju poslijepodne. Za to vrijeme pretposljednji su bili ispred njih više od 30 NM, dok je vodeći Damaco u to vrijeme prolazio visinu Biograda.

Tijekom tog prvog jutra regate bilo je već vidljivo da će se u stvari jedriti četiri različite regate, a među kojima su bila dva match racea. Damaco je na čelu jedrio svoju regatu i doslovno se borio protiv vremena da napravi razliku koju nitko neće prestići nakon korekcije po ORC-u. Karpo je na začelju hvatao priključak s ostalima, a u sredini su Elaya i Macropus vodili svoj match race, dok su iza njih istu situaciju imali Vento Cadela i Sayg I, jedini trimaran u regati.

Ova dva para stvarno su cijelo vrijeme bila jedan uz drugog uz povremene bjegove s malim prednostima. Međutim, druga noć regate, u Šibenskom akvatoriju, dočekala je jedriličare s vjetrovima od preko 30 čvorova i ogromnom kišom. Srećom svi su spremno prošli kroz neveru, ali u ponedjeljak ujutro kormilar Vento Cadele javlja da oni zbog problema odustaju od nastavka jedrenja. Nažalost, tako regata ostaje bez pobjednika obje etape prethodnog izdanja ove regate, a Sayg od tada ima jedan jedini zadatak, a to je da ne dozvoli da ga Karpo prestigne.

U trenucima kad se Vento Cadela povlačio iz regate Damaco je već jedrio pored sjeverozapadne strane otoka Mljeta i približavao se Sv.Andriji, a evo što nam je o njihovom jedrenju ispričao vlasnik Damaca, Berislav Vranić: 

Sve je išlo po planu. Prvu večer smo imali neveru i instrumenti su nam zabilježili vjetar od 37 čvorova! Međutim, spremili smo se za to i imali smo jedan krat i trojku na provi, tako da je to prošlo preko nas bez ikakvih problema.
Na putu dolje, zbog prognoze smo se dali prema Visu. Očekivali smo da ćemo od Visa dobiti zapadnjak i da ćemo zajedriti s genakerom. Međutim, prognoza nije bila vjerodostojna, tako da smo tu napravili jedan bespotrebni dio puta.
Do Sv.Andrije sve ostalo je bilo u redu. Niti jednom nismo stali zbog bonace ili nećeg drugog.
Okrenuli smo ga po danu i tu smo se počastili po jednim pivom, a to je jedini alkohol na brodu. Nije bilo ni vina, gin tonika, ni ničeg drugo :)
I onda smo krenuli natrag i glavno pitanje je bilo hoćemo li proći između Korčule i Pelješca. Kako je vani bilo dosta mora odlučili smo se za taj prolazak i to je bila greška, jer sa svim onim morem i vjetrom brod ipak ide 7 - 7.3 čvora u orcu. Tako da smo tu bili malo previše komodni.
Nakon što smo izašli iz kanala tu smo po prvi put upali u bonacu gdje smo izgubili oko 3-4 sata.
Ponovno krećemo i odlično jedrimo sve dok nismo paralelno s Rabom i tu smo ponovno stali. Tu nas je dočekala bonaca u kojoj smo izgubili dva sata.
Kad smo ponovno krenuli i stigli do Glavotoka onda smo podigli jednog člana posade gore na jarbol, na prvi križ, da gleda kuda ćemo jedriti. I tu smo se nekako kroz sredinu Kvarnera vozili do milju ispred Riječkog lukobrana. A za tu posljednju milju trebalo nam je dva sata i trideset minuta da je prođemo.
I tu je konkurencija nadoknadila...
Uglavnom, sretno smo se vezali i važno je da nije bilo ozljeda i da ništa nismo oštetili i tako je prošla još jedja regata 1000 otoka.
Mislim da će se teško ponoviti ovako lagana ova regata.
Moram reći da smo u jednom trenutku bili ispred sviju 99 milja i onda smo počeli stajati. Nakon drugog stajanja približili su nam se na 49 milja!
To nam je još uvijek bilo dovoljno da pobjedimo, ali nismo se nadali da ćemo i treći put stati.
I za kraj moram Swana usporediti s Milleniumom i Farrom, svojim prethodnim brodovima. Ovaj niti jednom nije "tresnuo" na val. On ga prereže ili kao galeb prođe, ali nema onog udarca kad se sve trese, pa ne znaš da li pada jarbol ili se nešto drugo lomi. Stvarno izvrsna jedrilica!

Berislav Vranić, Swan 45 - Damaco

  

Do cilja Damaco stiže za 4 dana, 17 sati, 10 minuta i 10 sekundi i to je trenutak nakon kojeg ostali sa sigurnošću znaju do kada se trebaju vratiti u Rijeku da bi nakon korekcije preuzeli vodeću ulogu. U realnoj situaciji za postizanje boljeg rezultata bili su i Elaya i Macropus. Ove dvije Slovenske posade su i nakon prolaska kroz spomenutu neveru koju je Damaco izbjegao, a koja je dočekala sve ostale, nastavile su s match raceom sve do posljednjih pedesetak milja do Rijeke.

Završni dio rute Elaya se značajnije oslobađa svoje pratnje i uspijeva u svom prvom nastupu osvojiti ovu dugu i zahtjevnu regatu, te osim što u cilju postižu vrijeme s kojim preuzimaju apsolutno vodstvo u regati, iza sebe ostavljaju sunarodnjake koji su stvarno prekaljeni jedriličari i sudionici mnoštva offshore regata na Mediteranu!

O njihovom jedrenju popričali smo s vlasnikom Elaye, Dušanom Ušeničnikom:

Kad smo krenuli nismo ni očekivali da možemo pobijediti Damaco jer je bio toliko superiorniji u odnosu na nas i na okretu kod Sv.Andrije on je po hendikepu imao razliku od deset sati, baš onoliko koliko mu je trebalo.
Doduše, tada se malo priroda poigrala s njima i nisu imali uvjete kao što smo ih imali mi.
Nas je bura dobro vukla prema Rijeci. Također smo se i dobro snašli u bonacama, izvlačili smo se iz njih na vrijeme, a i match race s Macropusom je dobro došao i nama i njima jer smo jedni druge gurali u kvalitetno jedrenje jer smo stalno imali referncu jednih prema drugima. Vidjeli smo tko gubi, a tko dobiva, tako da smo stalno bili fokusirani.
Mislim da je to bilo vrlo dobra situacija.
Na kraju smo Elayu uspjeli i dobro voziti. Sad nam mnogo bolje ide. Imamo novo karbonsko glavno jedro i novi trim jarbola koji nam je napravio Ćipe. Izgleda da se ELaya sad ponaša puno boje i da jedri puno brže.
Tako se sve složilo u jednu priču u kojoj smo uz malo sreće, koje u jedrenju uvijek treba, uspjeli stići do Rijeke unutar time limita koji nam je trebao da pobijedimo.
Koristili smo sva jedra. Puno smo ih mijenjali... genakere od A1 do A3, light, medium i heavy genovu. Doduše, krat glavnog jedra nismo trebali koristiti i stvarno smo ponosni što smo čitavu rutu odjedrili s punim glavnim jedrom.
Kad smo jedrili prema jugu napravili smo grešku nakon Rogoznice. To je bilo u vrijeme kad smo se maknuli od nevere, kad smo s genakerom krenuli prema Visu. Ja sam otišao spavati, a momci nisu primijetili da je vjetar polako okretao na sjeverozapad i spustili su se previše prema Šolti, umjesto da su otišli vani.
To je bila greška, ali uspjeli smo se izvući iz toga i ipak smo s genakerom uspjeli uhvatiti Macropusa na dnu Mljeta. Tu je bila stvarno dobra noćna borba po malim vjetrovima i uspjeli smo 10-15 minuta prije okrenuti oko Sv.Andrije.
Oni su imali samo spinakere, dok smo mi jedrili samo s genakerima i stvarno sam zadovoljan kako smo im parirali u tom downwind jedrenju... i s brzinama i s kutevima koje smo jedrili.
Ako mi danas netko da da mogu birati genaker ili spinaker na ovoj ruti, sad bi se sigurno opredijelio za genakere.
Na povratku smo išli kroz Korčulanski kanal i bili smo u malom strahu zbog uvjeta u njemu, a i nismo znali kuda će ići Macropus.
Kad smo vidjeli da će i oni kroz Korčulanski kanal zabrinutost je malo popustila. Znali smo da ćemo tamo sigurno malo stati i samo je bilo pitanje koliko dugo će trebat maestralu da probije.
Za nekoliko sati krenuli smo i mi i oni i imali smo orcu prema Hvaru. Tu smo im uspjeli malo pobjeći, ali mislim da su oni tu napravili jednu taktičku grešku, jer su išli između Šćedra i Hvara, dok smo mi izabrali vanjsku rutu. Mislim da smo tu počeli dobivati onu razliku zbog koje smo se počeli odljepljivati od njih, a tek iznad Oliba to se kapitalizira s tim da smo bili dovoljno ispred da dobivamo bolje vjetrove od njih!
Tako da smo zadnjih 100 milja napravili onu pravu razliku, a prijelomni trenutak vjerujem da je bio kod Šćedra.
Oni su odlučili da nas neće pratiti, već da će ići nekim svojim putem, ali mi smo bili u boljem vjetru i tek tada smo imali slobodu da odlučujemo gdje ćemo ići i da odlučujemo što je bolje za naše jedrenje, a ne da smo toliko koncentrirani na match race.
Uglavnom, vrlo smo zadovoljni regatom i već smo se prijavili za dogodine i iskreno se nadam da se ruta neće promijeniti. Po brodskim instrumentima prejedrili smo točno 576.2 milja i stvarno nam je drago da nismo išli u Tivat već da smo regatu odjedrili u jednom komadu. Ovo je baš prava offshore regata koju treba izdržati i fizički i psihički na kojoj treba imati uigranu ekipu s mogućnošću izmjena tri kormilara itd.

Dušan Ušeničnik, Elan E5 - Elaya

 

I za kraj ostaje preporuka da bacite oko na playback regate i ovog puta malo manje preciznu statistiku s obzirom da je bilo nekih tehničkih problema vezano uz rad servera, pa pojedini trackovi nisu toliko kvalitetno snimljeni. S druge strane, može se ponovno primijetiti postojanje uzoraka koji se javlja u obliku smetnji kad se jedrilice nađu u određenim zonama, a koje su do sada bile izrazito vidljive na regatama koje su se jedrile na potezu između Pule i Cresa. Tako da i dalje stoji otvoren poziv onima koji možda znaju razlog da mi ga jave.

 

 

Rezultati

Rijeka - Sv.Andrija - Rijeka
  Jedrilica Tip Kormilar Trajanje jedrenja Korekcija
1. Elaya Elan E5 Dušan Ušeničnik 104:13:35 00:00:00
2. Macropus First 40.7 Žiga Mehar 105:38:29 00:58:46
3. Damaco Swan 45 Berislav Vranić 95:10:10 01:15:38
4. Karpo Elan 450 Maks Vrečko 119:30:22 21:14:45
5. Vento Cadela Delmar Conde 1200 Christian Pfann DNF  

 

Rijeka - Sv.Andrija - Rijeka
  Jedrilica Tip Kormilar Trajanje jedrenja Korekcija
1. Sayg I Corsair Cruze 970 Andreas Hofmaier 118:63:45 00:00:00

 

 

Statistika

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Damaco 95:10:10 522.07 5.49 13.10
2. Elaya 104:12:35 542.26 5.20 11.60
3. Macropus 105:38:29 527.37 4.99 12.10
4. Karpo 119:30:22 529.23 4.43 10.90
           
1. Sayg I 118:36:46      

 

 

Statistika do odustajanja

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Vento Cadela 40:20:00 151.00 3.74 10.00

 

*statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi

 

Playback