Od nove godine, kad smo odlučili kupiti novi brod, pa do danas... to je stvarno nevjerojatna priča.
Kupili smo ga, uzeli nova jedra, promijenili sajle, ali nismo bili zadovoljni. Na regati u Dubrovniku jesmo završili prvi, ali znali smo da nije to ono pravo. Onda smo u Biogradu vidjeli da to stvarno nije baš najbolje i što je bilo najgore, nismo znači do čega je.
Kasnije smo išli trenirati zajedno s 383 kojeg je vozio Marko Matić i kad smo vidjeli da stvarno više ne znamo u kojem smjeru da idemo pozvali smo Tomislava Bašića da nam dođe pomoći.
Tomo nije baš imao vremena i kad je uspio pronaći dvodnevnu rupu između dvije regate u inozemstvu stigao je direktno s aviona i u ta dva dana olakšao nam psihički, jer smo zapeli na glupostima i onda nas usmjerio da se koncentriramo na jedrenje. I mislim da nam je to bio prvi pravi potez i da njega nije bilo tko zna kako bi ispalo. Mislim, deset dana pred regatu nismo znali idemo li s 383 ili 649, pa hoće li to garantirati rezultat, a znamo da nismo trenirali... tako da smo onda na kraju u dogovoru s njim odlučili da idemo s novim brodom.
Najveći razlog za tu odluku je što nam je glavni cilj dogodine Europsko u Splitu i ako mislimo tada napraviti rezultat treba s pravim poslom krenuti što ranije.
Kad smo sve ovo uzeli u obzir stvarno nismo imali neka velika očekivanja. Bašo je rekao da je bilo koji rezultat u prvoj trećini regate odličan, jer će regata biti puna Amerikanaca koji su stvarno dobri, profesionalci.
Mi smo se ipak malo više ohrabrili i sebi zadali cilj da dođemo do desetog mjesta i postolje u corinthian grupi.
Nakon dolaska u Dansku vidjeli smo da je taj cilj ostvariv, pogotovo u corinthian skupini.
Ne smijem zaboraviti da se cijela posada puno zahvaljuje Ivi Matiću jer je on sam odradio trensfer broda do Danske i natrag. Mi smo radi posla gore otišli avionom, ali s druge strane mislim da je to bilo dobro jer smo gore stigli malo odmorniji i svježe glave.
Prvog dana regate prognoza je bila za 30+ vjetra. Izašli smo na more, krenula je procedura, start, ponavljač i za 2 minute s orce javljaju da je preko 30 čvorova i vraćamo se na kraj.
Drugi dan nam je stvarno dobro krenulo. Ne znam točno kako je išlo po plovovima, ali baš smo se lijepo borili s Amerikancima. Jesu bili malo brži od nas, ali Mario Škrlj (taktičar Matarana 24 op.a.) je dobro odradio svoj posao.
Dok bi se uspoređivali s Amerikancima po pitanju brzine, prije starta, to je sve bilo tu negdje, nije bilo nekih logičnih faza kao kod nas kad dođe lijevi dric, pa se prebaciš desno, čekaš desni dric, pa ideš lijevo... to stvarno nije radilo i na kraju smo zaključili da je jedino bitno bilo biti u pritisku. Tko pokupi pritisak taj odleti.
Mi bi npr. bili prvi s desne strane i Mario kaže "ajmo sad zatvoriti grupu da nas ne prođe deset brodova s lijeve strane i tad naplaćujemo to što smo radili", a onda oni što su startali iza prođu nam po krmi, odu desno i bolje prođu... Trebali smo se prilagođavati toj situaciji...
Tamo s Bašom pričali o tome i tad nam je rekao da se u tim situacijama treba ući u reful i ne virati na prvu, nego čekati da te vjetar pokupi... uglavnom, malo je drugačije nego ovdje kod nas.
Taj način jedrenja nije baš primjenjiv kod nas. Npr. kad se jedri po jugu, jugo ima svoje faze i dricevi te vode kroz polje, a ovdje je bilo i teško vidjeti driceve jer bilo je puno niskih, teških oblaka... nije se moglo prepoznati da li je u pitanju reful ili sjena od oblaka. A obala je ravna, nema brda da na njima neki oblak i zapne, već samo jure iznad nas... pa je 5 minuta sunce, pa 5 minuta kiša... uvjeti bi se kroz jedan plov promijenili sedam puta. A bilo je i nekih malih nevera kad bi vjetar okrenuo za 30-40°... Tako da je bilo svega, prekida, izvrćanja, ulazaka u cilj na flok bez genakera.... stvarno je bilo teško!
A onda kako je bilo zadnji dan, zadnji plov, to je priča za sebe. Mi smo do tada bili peti i nismo uopće znali da imamo šanse biti treći. Amerikanka Laura Grondin - Dark Energy i Monsoon, bili su ispred nas. Start se ponavljao, dignuta je crna zastava i Laura izleti  na startu. Tako je Laura izbačena iz igre, a Monsoona nismo pratili, već Nijemca (GER 677 - White Room) koji nam je mogao ugroziti prvo mjesto po corinthianu... bilo je pet bodova razlike.
Njih smo čuvali cijelo vrijeme... i svaka druga orca bila je da se ide desno, a kako smo mi bili mjesto ili dva ispred njega onda bi ga potjerali lijevo i onda nevjerojatno... zadnja orca prođe lijeva strana i prođe nas!
Onda krma, mi za njim i mislimo "dobro, imamo pet bodova razlike i možemo ga samo pratiti". I vozimo tako, Monsoon, White Room i mi... glisiramo, 15 čvorova... mi prvi pojalabandamo, oni za nama, malo nam drica, da nam s prove i mi uspijemo ispojat i ući u cilj ispred oba dvojice!
U tom trenutku znali smo da smo u corinthijanu prvi i počeli slaviti, ali nismo znali da je Laura izletjela i da smo treći ukupno.
Tad nas je Tudor Bilić zvao i rekao da smo treći... šok i nevjerica... nema šanse... i onda je krenula ludnica. Još smo trebali pričekati da prođe protestno vrijeme jer je bilo par sudara i nekih drugih situacija, ali na kraju ništa od svega toga.
Sad kad smo se vratili doma, na dočeku sam rekao Marku Mišuri, glavnom PRO na regatama CRO M24 serije, da nas je vrhunski pripremio. Inače, što se tiče vođenja regata, Marko to izvrsno radi na našim regatama i nemam što reći. Ovi su malo bili nesigurni... a i čim bi se desio neki malo veći dric i neki od Amerikanaca posljedično se nađe u lošijem položaju odmah je bio poziv na VHF "alo' regatni da li ste vi zadovoljni s ovim nivoom jedrenja, ipak je ovo SP"... i paf, ovi odmah dižu Novembar i prekidaju regatu. U idućoj regati drica ponovno sad drugi Amer zove na VHF i stvara pritisak...
A Ameri su stvarno jaki. Bilo je tu jedriličara sa SailGP-a, neki su nastavili odmah dalje na TP52 i paze na svaki detalj. Mi dođemo na kraj mrtvi umorni, jedva skupimo snage za sjest na pivo, a oni na bicikle i na trening.
Moram reći da je Bruna bila atrakcija regate. Svi su pitali za nju, koliko joj je godina... Kad bi se vraćali doma s mora ja bi joj dao timun da vozi. Jednom je to bilo u krmu s genakerom... 15 čvorova, ona vozi skroz opušteno. Nitko nije mogao vjerovati, pa smo im rekli da jedri u Optimistima, da je osvojila PH U12, pa je onda bilo zezanja na temu da je pazimo da nam je Amerikanci na odvedu :)
Ovo je definitivno bila najteža regata u Melgesu 24 i fizički i psihički, ali na kraju se sve isplatilo!

Prvi dan bilo je više od 30 čvorova i nije da se mi bojimo, nego nismo nikad jedrili po takvim uvjetima i nije nam baš bilo svejedno. I tad kad je stvarno zaprašilo poslalo nas je doma.
Drugih dana bilo je nekako "rupavo", što nama i odgovara... lokvice kroz polje, dric ovamo, dric tamo, a mi se po tom dobro snalazimo. Tada ja puhalo oko 8 do 10, nakon toga slično tome i tek zadnji dan je ponovno "zadimilo". A čini mi se da je i trećeg dana zadnja regata bila na petnaestak čvorova.
Škrlj se vrhunski snašao, pročitao je polje samo tako i nismo imali problema s taktikama i odlukama. Mi ostali smo odradili svoj posao. Botica je bio vrhunski na timunu, nervoze nije bilo i stalno smo bili u vrhu.
Možda se moglo skupiti nešto malo manje bodova na račun nekih greškica, ali sad je tako kako je, a te analize su normalne :)
Prosjek nam je bio vrhunski, 7.2! To je bilo 12 regata u četiri dana i nije bilo ni malo lagano. Tempo je bio ubitačan. Izašli bi na more u 10, a vratili oko 5 - 6 poslijepodne.
Bilo je dosta ponavljača, pa je vjetar šarao i moralo se polje prebacivati. A treba uzeti u obzir i da je regatno polje bilo na oko 4NM od marine. Imali smo se uru voziti do tamo, uru natrag, ali na kraju svi smo bili oduševljeni. Mislim, ugurali smo se među te Amerikance koji su konstantni i ne griješe.
S druge strane mislim da se ne bi tako lako snašli u ovim našim uvjetima gdje je laganiji vjetar, pa lokvica... tu ih možemo grickati, ali kad dođe konstantno tu je već malo teže. Treba uzeti u obzir da je ekipa Pacific Yankeeja, svjetski prvaci, gore trenirala dva mjeseca. Imaju i taktičare sa SailGP-a, TP-a... I onda kad je u rezultatima USA, USA, CRO, USA, USA, to stvarno imponira.
A zadnja regata bila je baš za roman. Nismo znali koji smo ušli predzadnju regatu, nismo to brojali. Cilj nam je bio zatvoriti Nijemca da uzmemo zlato u corinthianu, a ukupni poredak... četvrti, peti, šesti... koje god da je mjesto je vrhunski. I zadnji obilazak orce u zadnjem plovu, gybe set, obilazimo peti ili šesti, ali kasnije pojalabandamo prvi. Za nama pojalabandaju Amerikanci kojeg moramo dobiti jer imamo isti broj bodova (Laura Grondin je izvan igre jer je izletjela), a za njima Nijemci.
Onda peglaona... milju u jednom smjeru. Škrlj kaže da čekamo Nijemca da pojalabanda pa ćemo mi za njim i ulazimo u cilj.
I kad je Tarabochia pojalabandala mi ih zatvaramo, a Ameri produže još stotinjak metara, pojalabanda i ne može uhvatiti cilj jer je dricalo! Nam je kurs bio baš kako treba i ulazimo u cilj ispred obojice.
Kako se nismo bavili ukupnim plasmanom već nam je bilo bitno jedino zatvoriti Nijemca i kako nismo znali da je Laura bila vani na crnu zastavu, nismo imali pojma koji smo ukupno.
Onda nas je nazvao Tudor i pita koji smo ušli. Odgovorim mu da nemam pojma, sedmi ili osmi... "a koji je ušao Amer?"... koji Amer... "ma onaj Monsoon, koji je ušao?"... a on je ušao dva mjesta iza nas... "tooo treći ste!!!"... ma što ti je, bili smo peti... "je je, ali Amerikanka je bila vani".
Nismo mogli vjerovati! :)
A Laura je stalno dizala neke proteste. Čak je digla i protest onaj dan kad je dricalo i kad smo mi ušli prvi, tražila je redress!? Mislim, redress zato što je dricao vjetar... dricalo je u zadnjoj stranici, RO nije digao Novembar i što sad...
Moram uputiti jedno veliko hvala Tomislavu Bašiću koji nam je došao u Trogir par tjedana pred Svjetsko da riješimo dileme da li su nam lošiji rezultati bili do broda. Vratio nam je samopouzdanje i dricao nas na pravi kurs. Svaka mu čast!
Našao je i vremena i volje... uz njegov gust raspored proveo je dva dana ovdje s nama. Izmjerili smo 383 i 649 da nađemo razlike. I našli smo neke sitne koje na kraju kad su se zbrojile i kad smo ih korigirali učinile su da brod krene.

Za početak moram reći da mislim da smo svi super zadovoljni s ovim što se ostvario ovako dobar uspjeh, a i generalno nastup hrvatskih ekipa. Rezultat Matarana je van serijski, ali to je ekipa koja je pokrivena sa svih strana. Nemaju zvijezde u timu, ali imaju vrlo kvaliteta i kompaktan tim. Jedni druge nadopunjuju sa svojim jačim stranama.
To se vidi i po rezultatima. Nema velikih oscilacija i imali su dosta visok prosjek, što je na regatama ovog kalibra najvažnije.
Ono što je meni osobno bilo najdraže vidjeti, pored Mataranovog rezultata, je to što je kvaliteta hrvatskog jedrenja uistinu visoko. Da je tu bilo naših 5-6 najboljih ekipa mislim da bi od prog dana u top 10 bilo pet Amerikanaca i pet naših ekipa.
Sad na Svjetskom, a i na ostalim velikim regatama, vidim koliko ta zimska serija koju mi jedrimo je u principu na istom nivou. Koliko god da se guramo na našim regatama, takva je situacija i na ovom nivou, samo što je ovdje prisutno više brodova. Tako da je stvarno lijepo vidjeti koliko dobru flotu imamo i zabavu koja prati tu priču.
A mi na Panjiću smo super zadovoljni. Znamo svoje nedostatke... svjesni smo da što se nas tiče da je ovo bio izvanredan rezultat. Međusobno smo pričali da nam je prvih 15 nekakav visoki cilj, teoretski se može dogoditi prvih deset, ali sve mora biti super odrađeno. To što smo taj cilj ostvarili pričinja nam iznimno zadovoljstvo.
Mislim, kad zbrojimo naše nedostatke... Lukina težina na krmi, (ne)iskustvo ekipe... ja sam taj koji uglavnom dominira... sa svim tim elementima na ovakvoj regati ne može se računati na bolji rezultat. Potrebno je više ljudi koji mogu preuzeti odgovornost na više strana, ali zato smo u manjim flotama poput naših, super konkurentni.
Na kraju smo stvarno bili potrošeni i umorni, ali smo i više nego zadovoljni odlično napravljenim poslom.
Kad idemo uspoređivati naše regate i ovo Svjetsko prvenstvo, prvo treba obratiti pažnju na razliku u tome što je SP trajalo pet dana, pa i duže s premjeravanjima.
Naše dvodnevne regate se ipak lakše organiziraju jer već se zna koji ljudi što rade. Tu se odmah vidi da svatko zna koja mu je uloga i to napravi na najbolji način i sve ide glatko, a treba biti realan i reći da na regati koja traje 5 do 7 dana je za sve to potrebno angažirati i znatno više ljudi da bi jednako glatko sve to teklo. Tu je i odličan RO, vrhunski suci, medijsko praćenje... riječ je o paketu koji je jako dobro posložen i stvarno ne znam što bi u našem sustavu mogli unaprijediti.
A ovo je s druge strane sve multiplicirano. 47 posada puta pet ljudi, pa prateće osoblje, pa volonteri... to je više od 300 ljudi koje treba organizirati, najesti, vremenski posložiti. Mislim da su Danci to vrlo dobro odradili, jer je riječ o organizatoru kojem ovo nije bio prvi event ove vrste.
Također ne možemo uspoređivati uvjete u Danskoj i ovdje, Dansku obalu i Hrvatsku obalu... ipak je ovdje toplije i ljepše i posljedično ugodnije, a tamo s druge strane imaju prednosti ogromnog prostora. Riječ je o marinama veličine marine u Sukošanu, ali pričamo o klupskoj marini! To su ogromni prostori. Npr. kažu "tamo parkiraj trajler", a tamo stoji 5000 kvadrata i ti ga samo ostaviš tamo negdje. Kod nas ta logistika povlači neke druge probleme, pa da li je sezona ili nije...
Mislim da su to oni odlično organizirali, ali da smo i mi odlični organizatori i da imamo iskustva u svemu i nimalo se ne plašim da će Europsko prvenstvo proteći u najboljem mogućem redu. Nekad i pretjeramo koliko se potrudimo, tako da će nam se samo trebat poklopiti samo dobri uvjeti, a sve ostalo imamo.

Na ovu regatu smo došli s novim brodom koji smo dobili u zadnji sekund. Došli smo gore dva dana prije regate. jedan dan smo potrošili na opremanje i izašli smo na more tek u 7 navečer, pola sata po bonaci i sutradan još oko sat vremena. Znači, sve skupa smo prije regate zajedrili sat i pol.
A brod je dobar, jako lijepo finiširan i jako lijepo izgleda. Što se tiče brzine mi smo zadovoljni.
Prvo smo praktički iznajmili brod za regatu i odluka je bila ako budemo zadovoljni s njim ide s nama u Hrvatsku, a ako ne budemo zadovoljni vraćamo ga natrag.
Bilo je tu sitnih tehničkih problema... sarće su nam se istezale jer su bile nove, prednji štraj također... tako da smo svaki dan morali pretrimavati jarbol.
Jedan dan nam je baštun blokirao jer su izletjele neke vide, pa smo usred regate morali kidati onu gumu od baštuna.
To su sve bili neki tehnički problemi koje smo mi očekivali i svjesno smo išli u taj rizik testiranja novog broda, jer nije bilo druge mogućnosti. Znali smo da to neće biti kao sa starim brodom, ali to smo sami odlučili.
Što se samog jedrenja tiče tu nema pogovora da je konkurencija bila vrlo jaka, mislim da je čak bila i veća od mojih očekivanja. Stiglo je pet najjačih Amerikanaca, super spremnih, istreniranih, nabrijanih, sve profesionalci, a naš rezultat stvarno je realan s obzirom na našu pripremljenost. Tu smo stigli bez treninga, novija posada koja je tek bila pet dana prije toga skupa. Tako da je rezultat stvarno realan.
Imali smo dobrih momenata, dobrih ulazaka, ali i dosta tih tehničkih problema... recimo na dizanjima, spuštanjima, manevrima i u ovoj konkurenciji svaki taj problem se skupo plaća. Na svakoj maloj grešci gubi se po nekoliko mjesta. To u našem Kupu još nekako i prolazi, ali ovdje i ne baš.
Moram reći da ovog puta ni u polju nismo imali baš sreće. Jedna regata kad smo bili 10. je prekinuta, sljedeća koja je bila neregularna bila je puštena, a tu smo bili 6. ili 7. a kad je vjetar okrenuo za 70°ušli smo u cilj 33. Par puta smo i vodili regatu, pa bi okrenulo vjetar i stigli bi na bovu od orce 5. ili 6. nekako nas ta Danska nije išla.
Inače brod kao brod jako je dobro napravljen. Tvrd je, jarbol je identičan onom starom. Po mom osjećaju ne vidim razliku i jako sam zadovoljan brodom. Inače ga ne bi uzeli. Mislim da je to korak naprijed za klasu!
S tim brodom gore smo bili prava atrakcija. Svi su se raspitivali... kakav je brod, kakav je jarbol, po moru bi nam se javljale posade koje uopće ne znamo :)
Sam trup se radi u Poljskoj, jarbol se radi u Nizozemskoj i onda to sve sastavlja budući diler za Melgesa u Europi. On ga sastavlja u Nizozemskoj i od tamo brod ide dalje. Tamo smo ga i mi preuzeli.