Početkom studenog jedna ženska posada uputila se na poprilično dug put automobilom preko cijelog Balkanskog poluotoka da bi sudjelovala na regati dvobojskog jedrenja koja se organizirala na dalekom Crnom moru u gradu Limanu u Rumunjskoj.

Poprilično neuobičajena destinacija na koju idu jedriličari iz Hrvatske, a pogotovo sama lokacija regatnog polja koje je bilo smješteno na rijeci Balta Limanu u Life Harbour marini. Istina, kormilarka je dobar dio svoje jedriličarske karijere provela na ušću rijeke Krke, tako da ima iskustvo jedrenja u sličnim uvjetima.

Pretpostavljam da su pratitelji jedrenja u krstašima nakon ovog uvoda na naslovnoj fotografiji prepoznali da je riječ o Ani Gojčeti, kormilarki Grand Soleila 40 pod imenom Stribor. S njom su na dvobojsko jedrenje otputovale još dvije djevojke, stalne članice posade Stribora... Ana Lovrić i Lamjana Perharić.

Match race u Limanu je event koji se tu organizira već nekoliko godina, a u sklopu kojeg se organizira i klinika koju vodi Petra Kliba, a u teoretskom dijelu joj pomažu i presuditelji koji su ove godine stigli iz Francuske. Vrlo dobar princip rada u kojem se kroz regatu kombinira i teorija i praksa. Sličan princip rada je bio i na match race regatama koje su se jedrile u Šibeniku, a tu su glavnu riječ za katedrom imali uglavnom Neven Baran i Andraž Koželj.

Rad i energiju koju ulaže ovaj Rumunjski tim prepoznala je i europska match race zajednica, pa su im ove godine dodijelili jednu od postaja European Match Race Toura. Flota na kojoj se u Limanu jedri je sastavljena od pet malenih Beneteaua First 21.7, tako da su ograničeni za neki jači "grade", odnosno kategoriju. Također ni sam koncept tih jedrilica nije baš najbolji za match race s obzirom na malen kokpit, a u njemu za vrijeme regate trebaju raditi 3-4 člana posade. 

Foto: Limanu Match Race

Odlazak na regatu u Rumunjsku našoj ekipi je bio prilika za povezivanjem regate s putovanjem u, za naše prilike, egzotičnu destinaciju. Ali neplanirano se desila kombinacija sporta i turizma koja je rezultirala povratkom doma s novim medaljama.

Ideja o odlasku se javila kad mi je na Fejsu iskočila reklama za Limano Match Race. Ubrzo sam nazvala Anu Lovrić i Lamjanu Perharić i kad su njih dvije pristale odmah sam poslala prijavu. Na put smo otišle autom. Naravno, početak rute je bio u Šibeniku od kuda smo ja i Ana išle za Zagreb, gdje se ukrcala Lamjana i onda pravac Bukurešt, pa Limano na Crnom moru. A kad smo se vraćale natrag spustile smo se malo južnije, u Bugarsku i preko Sofije i Beograda se vratile natrag u Zagreb, pa u Šibenik. Sve skupa smo se vozile oko 3500 km! Tako, malo smo upoznale Rumunjsku, a kasnije i Bugarsku. Što se tiče regate, očekivala sam da će biti prijavljeno 5-6 ekipa, jer to je trebala biti i klinika, a ne samo regata. Međutim, okupilo se 12 ekipa. Taj podatak nas je stvarno iznenadio, ali moram reći da je cijeli taj event bio vrhunski organiziran. Samo mjesto događanja je jedna, za naše pojmove, mikro marinica, van svega s petnaestak soba za smještaj, malim restoranom i tri pontona. Ali ljudi su stvarno turbo susretljivi i ljubazni s ogromnom voljom da organiziraju ovakav event. Na regati su bila i dva umpire-a (presuditelja) iz Francuske, koji su s Petrom Klibom odradili kliniku. Atmosfera je bila baš opuštena, pa su sudionici pitali sve što im je padalo na pamet, a oni su maksimalno strpljivo objašnjavali sve situacije i sa stajališta pravila i s natjecateljskog stajališta. Izgleda da su inače i vrhunski jedriličari, jer osim što su komentirali situacije po pitanju pravila, oni bi nakon toga dali i rješenja kako izaći iz tih situacija, I taj dio nam je bio odličan, jer mi nemamo puno iskustva s match raceom i kad smo sve to doživjele nije mi nimalo žao što smo napravile toliki put. U ta četiri dana smo stvarno dosta naučile. Orginalni plan je bio da idemo turistički, da jedrimo Round Robin, u subotu ispadnemo i idemo za Sofiju. Kad, ono, upadnemo u polufinale. To nas je baš iznenadilo, jer tamo je bilo i baš kvalitetnih posada. I na kraju završimo u finalu, koje smo jedrile protiv Harasimowitza, koji je trenutno u samom vrhu Europskog i svjetskog dvobojskog jedrenja. Moram se pohvaliti da nam je brzina broda bila izvrsna, jer unatoč svim penalima koje nam je on dao u finalnim plovovima, ulazile smo u cilj s duljinom broda razlike! Tu smo dobile i kompliment od sudaca da jedrimo najbrže od sviju, ali to nam nije bilo dovoljno, jer nas je Harasimowitz dovodio u situacije koje mi nismo znale riješiti. što se tiče tehničke podrške, ekipa koja je bila zadužena za to svoj posao je odredila na najvišem nivou. Bilo je lomova, pucanja hvatišta križeva... Momci su na brzinu skidali jarbole, to zavidavali, sve vraćali natrag. A to sve su i morali tako brzo rješavati, jer se rezervni brod ozbiljno oštetio par dana prije regate. I izmjene posada su išle vrlo brzo i sve to je imalo za posljedicu da se stvarno puno jedrilo tih dana.

Ana Gojčeta, She Team

Tih dvanaest posada koje su sudjelovale na regati u Limanu bile su mješovitog karaktera. Osam ih je bilo kompletno muških i četiri kompletno ženskih. Tako da su na kraju dvije Ane i Lamjana osvojile i nagradu za najbolju žensku posadu. 

U kvalifikacijama je odjedren jedan Round Robin koji se prekinuo u trenutku kad su se iz rezultata mogli rasporediti natjecatelji u polufinalnu skupinu i skupinu koja je jedrila King of the Castle.

Što se tiče vjetra, na treningu i u petak, prvog dana regate, puhalo je do dvadeset čvorova. U subotu je vjetar oscilirao, a u nekim trenucima je padao na nulu, dok je u nedjelju krenulo vjetrovito, da bi na kraju pao na oko 7-8 čvorova. Da bi uz te miješane uvjete u zraku sve bilo još zanimljivije, dodatnu dozu zanimljivosti donijelo je regatno polje koje je bilo dosta skučeno i nije bilo mogućnosti da netko nekog odvede u neku ekstremnu poziciju i u odgovarajućem trenutku da pobjegne, već su svi stalno bili prisiljeni ulaziti u dinamične dvoboje. Duljina regatnog polja je bila oko 400 metara, ovisno o smjeru vjetra.

Foto: Limanu Match Race

Naše djevojke su iz Round Robina izašle s izvrsnih 86%. Za taj rezultat su odjedrile ukupno 7 matcheva (dvoboja) s omjerom pobjeda i poraza 6:1. Jedini poraz im je nanio Haraimowitz koji je Round Robin završio s učinkom od 100%.

Još jedna posada je imala učinak od 86%. Ali naše jedriličarke su bile bolje u međusobnom dvoboju i to im je osiguralo drugo mjesto.

Kako pravila dvobojskog jedrenja prvoplasiranom dozvoljavaju da bira protivnika, Harasimowitz je izabrao četveroplasiranu posadu, predvođenu Kolevim. Posljedica te odluke je da su Gojčeta i društvo morale jedriti protiv druge ekipe koja je RR završila s 86%. To je posada koju je predvodio domaći kormilar, Fulicea.

Fulicea je čak i poveo, jer su pobijedili u prvom plovu, ali u iduća dva Gojčeta je donosila bolje odluke i tako odvela svoju djevojke u finale.

U finalu ih je dočekao Harasimowitz, najiskusniji jedriličar na regati, koji pobjeđuje s 2:0.

Kompletni rezultati ovog dijela regate su dostupni ovdje, a fotogaleriju na Facebooku možete pronaći na ovom linku.

 

Naslovna foto: Ana Gojčeta