Sve brojnija hrvatska monotip flota klase Melges 24 aktivno je pristupila i drugom dijelu ovogodišnje sezone. Nakon što su u proljeće i na početku ljeta odjedrene tri regate iz ovogodišnjeg hrvatskog toura, četiri posade su odlučile nastupiti i u susjednoj Sloveniji na Europskom prvenstvu koje se inače u tom akvatoriju trebalo jedriti prethodne godine.

Datumi održavanja regate bili su 4 - 11. rujna, od čega je za natjecanje bilo rezervirano pet dana, od utorka do subote. Domaćini i organizatori regate bili su članovi YC Marina Portorož, a na Oglas regate odazvalo im se 40 posada iz 13 Europskih zemalja i SAD-a.

Vremenski uvjeti u Portorožu bili su tipično kasno jesenski što bi značilo da su prevladavali lagani maestrali, dok su kao značajni lokalni utjecaj bili prisutni osjetni kurenti čije čitanje je bilo dosta važno u borbi za što bolju poziciju na regatnom polju.

Posade koje su zajedrile u Portorožu bile su sastavljene od mnoštva vrlo dobrih, pa i izvrsnih jedriličara jer klasa je prisutna na međunarodnoj sceni već dugi niz godina i mnogi jedriličari su je izabrali za nastavak svoje karijere nakon izlaska iz malih klasa. A tih kojih je bilo u malim klasama s vrlo velikim međunarodnim uspjesima bilo je poprilično, a neke posade bile su sastavljene i od 2-3 olimpijska jedriličara.

To sve govori koliko je i dalje jaka konkurencija u klasi koja je i dalje vrlo atraktivna iako je prvi put zajedrila daleke 1992. godine.

Tradicija jedrenja u Melgesu 24 na Europskoj sceni također je velika, a Hrvatska je postala njen član s neočekivano jakom ekspanzijom u manje od godinu dana od kad se ozbiljno krenulo s aktivnostima oko njene popularizacije. Trenutno CRO oznaku na jedrima ima 14 jedrilica, a u najavi je da bi do Prvenstva Hrvatske u studenom, trebala stići i 15. jedrilica!

Foto: Zero Gradi Nord

Predstavljati Hrvatsku na ovom kontinentalnom prvenstvu odlučile su posade Ičića, Zagreba, Biograda i Splita. Iz Ičića je put Portoroža otputovao ujedno i trenutno najstariji svjetski M24 koji je u regatnom stanju, broj 006 - Blue Label. Iz Zagreba je stigla posada Joyrunnera - 792, iz Biograda ekipa na Panjića - 739, te iz Splita 385 - Iggy.

Svima je ovo bio prvi nastup na međunarodnoj sceni i to na regati ovog kalibra, tako da nitko od njih nije nešto posebno ni očekivao po pitanju rezultata. Istina, svi su sebi postavili neke ciljeve, a koliko su ih ostvarili u praksi i kako je uopće regata izgledala iz njihovih kokpita ispričat će nam kormilari naše dvije najbolje plasirane posade, Panjića i Iggyja.

Mi smo se gore pojavili u subotu i odradili prvi trening. Kako nam je ovo novi brod, gore je stigao već u četvrtak, pa ga je trebalo izvagati, napraviti certifikat itd... a pokazalo se da je to bila dobra odluka, jer nakon što smo ugradili soft floor i elektroniku, što starost broda, što sve skupa, dalo nam je to da smo imali mogućnost izvaditi 10 od mogućih 13 kg olova iz njega. Tako da nismo to napravili jedrili bi s 10 kg težim brodom.
Taj posao su odradili Tonko i Šime i pripremili brod i brod smo isprobali praktički ta dva dana tu ispred regate. Naime, došao nam je u krivo vrijeme, mislim u vrijeme kad se svi bavimo onim od čega živimo, turizam ove ili one vrste. Duje skiperira, Tonko je kapetan na jahti, a ja moram pokriti svoju firmu, jedini od nas koji je jedrio preko ljeta bio je Tome, pa čak ni on nije bio previše po regatama.
U princiu stigli smo gore mnogo prije nego smo mislili. Naša ideja bila je da na Europsko prvenstvo idemo iduće godine, a da do tada skupljamo iskustvo. I kad stignemo tamo da budemo u poziciji da razmišljamo o borbi za medalju za oko dvije godine.
To je bila glavna ideja i zbog toga smo i kupili ovaj brod ranije nego smo mislili. Cilj na ovom EP bio je da se naučimo jedriti u velikoj floti.
A ovaj raniji odlazak na EP se desio jer se EP održavalo u Portorožu i Tomi se oslobodio termin, pa kad se to poklopilo i mi ostali smo uzeli kalendar i odlučili osloboditi se posla da možemo ići.
Tako da je Tonka gazda pustio, Duje je žrtvovao dva tjedna skiperaža, ja sam svoj bračni mir :) i završili smo u Portorožu bez ikakvih posebnih očekivanja.
Iskreno sam se nadao da ćemo se moći boriti za plasman između 15. i 20. mjesta i da ako budemo ispod 20. mjesta da nismo odradili dobar posao, a očekivanja iznad 15. mjesta bila su nerealna. I kad gledam na ostavreno s ovog odmaka vidim da je cijela regata mnogo bolje prošla nego što se itko od nas mogao nadati, pa čak i Tome koji jedri s različitim ekipama i zna gdje smo mi otprilike sa svojim bonusima i nedostacima.
A konkretno naš najveći minus ovog puta bila je velika flota na startu, te situacija koju do sada u našim regatama u Hrvatskoj nismo susretali, a to je prilaz startnoj liniji samo s glavnim jedrom.
Istina, to smo trenirali u predsezoni, kad smo se učili uopće i voziti taj brod, a Tome nam je rekao da će nam to sigurno trebati.
Nakon toga su nam stigle regate u malim flotama, gdje opet svi manje više startaju s flokovima, a gore takav start nije bio moguć. Naravno, starta se s flokom, ali momentum prilaska, odrolavanja i držanje pozicije u takvim flotama je drugačiji.
I pokazalo se da se mi s tim dobro nosimo.U subotu smo na treningu bili sami. Tomo nam se pridružio u subotu navečer, pa smo s njim trenirali u nedjelju, a u ponedjeljak je bio praktice race.
U nedjelju smo vidjeli da smo s nekim posadama za koje smo znali da su brzi, da možemo držati brzinu bar pet minuta. Naravno, kasnije se desi drugačiji ulaz u val, drugačiji izlaz iz vire, koncentracija na vožnju, pogotovo nakon cijelog ljeta koje je prošlo bez te aktivnosti... male stvari u kojima vidiš da si izvan njihovog ritma.
Ali sa svakim satom jedrenja i svakom novom situacijom, te barijere su pomalo padale i osjećali smo se sve ugodnije u tom društvu najboljih koji su preko ljeta odradili nekoliko regata iz Europskog toura.
A u ponedjeljak na practice raceu prvi okrećemo gate! Kad smo ga obišli samo smo se pogledali, zarolali flok i otišli u marinu. Rekli smo "ovo je predobro, nešto nije u redu". Realno, kad si u velikoj floti naprijed onda samo sve više odlaziš ispred sviju. Moment je bio više nego dobar, ali nismo htjeli biti u nekoj zabludi da smo mi sad tu super dobri, jer tada još uvijek nismo toliko vjerovali u to.
I onda je počela regata. Prvi start. Gužva. Đumbus. Startali smo super, ali lijeva strana, koju smo odabrali, pokazale se lošijom. Kurenat je u desnoj strani radio puno veći dobitak nego ječi pritisak u jedrima na lijevoj strani.
Onda se desila i ona situacija kad smo došli nešto lošije na bovu od orce, tamo je bila gužva... pokriveni brodovi, pa brodovi koji su već bili na bovi i ne uspijevaju je okrenuti, tako da smo tamo imali već prvi protest na Mađare 759, pa potom ona situacija s DNE...
Skužili smo već onda da se kroz jedrenje dižemo i u principu kad smo počeli voziti krmu u tom plovu, pa orcu i drugu krmu, hvatali smo brodove ispred nas.
To nam je dalo poticaj i nakon toga smo odradili dva super plova s obzirom na naše iskustvo i s obzirom da nismo znali gdje smo. Ono kad si naprijed s njima misliš da te doveodobar dric, ali skužili smo kroz regatu da vozimo s najboljim posadama i po brzini i po kutu, pa čak i po radu. Odnosno nismo gubili ili smo sve manje gubili, pa čak i da su dobre i bolje posade izborom bolje strane bili ispred nas, a mi ih počinjemo prestizati.
To nam je dalo dosta samopouzdanja koje se nažalost potrošilo s protestima koje nismo očekivali prvi dan, pa drugi dan kad smo tražili ponovno otvaranje, pa imali saslušanje od dva sata u kojem ponovno ne otvaraju slučaj... tako da su nas te situacije i emotivno i fizički potrošile.

A dalje, kako je išao dan za danom, vjetar je bio sve slabiji i kurenti su bili još izraženiji.
Nosili smo se dosta dobro izuzev jednog plova gdje smo imali super start, ali ta lijeva strana koja nam je puno puta dala tog puta nije. Već na pola prve orce shvatili smo da smo u zadnjoj trećini. Još smo zariskirali u krmi, a tu smo izgubili još 3-4 mjesta i znali smo da je to plov koji ćemo odbaciti s obzirom da DNE nismo mogli.
Uglavnom, dražli smo se konstantno s najboljim timovima. Da nije bilo tog DNE-a na kraju prva dva dana bili bi drugi, odnosno treći. A to ne da mi nismo, već bilo tko drugi, očekivali.
Shvatili smo da smo stekli poštovanje dobrih timova kad vidiš ljude koji su dugo u toj klasi i iza sebe imaju mnogo iskustva s Europskih i Svjetskih prvenstava, Olimpijskih igara, kad ti dolaze do broda, gleda po njemu, javalja se, a prije su držali glavu visoko :) Mislim da nam je to bila najveća pobjeda koju smo tamo napravili!
I drago nam je što smo prezentirali da ako dođu u Hrvatsku na naš tour, da mogu kvalitetno jedriti. Da će naći bar još 3-4 posade koje će jedriti u istom ili sličnom rangu poput nas u Portorožu.
Mi sad možda imamo malo više iskustva jedrenja po slabijim vjetrovima, ali to ne znači da ćemo po jačim išta bolji ili lošiji. Nažalost, za napredak u tom smjeru nismo imali uvjeta.
Dobra stvar velike flote je da 20-25 brodova ima istu ili sličnu brzinu, kut, visine i ako ne startaš dobro i ne izabereš pravu stranu, možeš biti najbrži na svijetu, nisi nigdje. To se tamo dobro pokazalo i mislim da je to ono što je nedostajalo dijelu hrvatske flote.
Ono što sam s njima pričao, najviše ih je mučila brzina ispaljivanja na startu, prilaz startu, startanje bez floka, kao nešto na čemu nisu dovoljno radili.

Luka Šangulin, CRO 739 - Panjić

Foto: Zero Gradi Nord

Novi Panjić stigao je iz Češke. Nikad nije bio u moru i s njim se jedrilo samo par regata na jezerima. Osim toga bio je i garažiran, tako da osim promjene konopa, novog soft floora, elektronike i poliranja, na njemu nije bilo potrebo obavljati nikakve druge zahvate.

Stari Panjić nastavlja jedriti u Hrvatskoj, a novi vlasnik je Ivan Kljaković Gašpić, tako da je u Splitskoj floti sad koncentrirana iznimno velika kvaliteta po pitanju posada i kormilara. Mislim da se slobodno može reći da ako ne splasne početni entuzijazam i nastavi se jedriti i trenirati da bi Split mogao postati novi Europski centar ove klase.

Uz Luku Šangulina na Panjiću su još jedrili Tomislav Bašić, Tonko Rameša, Duje Fržop i Noa Šangulin i regatu su završili na fenomenalnom 9. mjestu.

Ako se zažmiri na taj nesretni prvi plov, niz njihovih rezultata je stvarno fenomenalan. U preostalih deset plovova čak osam finiša bilo je između 4. i 8. mjesta! Ovako im je samo 5 bodova nedostajalo da budu jedno mjesto bolji, a da im je i u tom prvom plovu upisan rezultat poput nekog od spomenutih, imali bi oko 30 bodova manje i bili bi u vrlo uskom krugu konkurenata za postolje.

Naša iduća posada u generalnom plasmanu bila je posada Iggyja, Melgesa 24 na kojem je kormilar bio Karlo Kuret:

Želja mi je bila da napravimo jednu testnu regatu prije Europskog prvenstva, da se malo uigramo i da realno vidimo gdje smo i koliko možemo.
Znam što je to one design, kako to može završiti itd... mislim, nije baš ugodno da te pet dana tamo netko pegla i zato smo planirali otići na Grdu koja je bila dva tjedna ranije.
Međutim, nešto nam se iskompliciralo i morali smo odustati od tog plana. Tako da sam već odlučio da odustanemo i od EP, da nema smisla da dođemo bez neke regate na kojoj možemo u realnim okvirima vidjeti gdje smo i kako stojimo. Ali na kraju nekako smo se ipak odlučili da odemo u Portorož.
Opet kažem da sam se toga malo pribojavao, ali na kraju je ipak ispalo OK. Računao sam da ako budemo u prvoj polovici da ću biti vrlo zadovoljan.
Tako smo i završili, moglo je biti malo bolje, ali realno, tamo sam dobio potvrdu onog što sam i očekivao.
Tu ima vrhunskih jedriličara koji dugo jedre u malim klasama, vrhunskih jedriličara koji su vezani isključivo za Melges 24, a ima i onih koji su kombinacija i jednog i drugog. Tu se baš vidi razlika u kvaliteti.
Mi smo dva dana ranije pokušavali usavršiti finije trimanje u različitim modovima jedrenja. To nije lako jer prije nismo imali nikakvu referencu, a veliki dio regate se rješava na startu i u prve 2-3 minute jedrenja.
Poslije toga flota se razvuče i ne postoji nikakav poseban način da se naprave neki veliki skokovi.
I tako da je to pravi, tvrdi one design. Onaj koji tu želi biti top mora se ponašati profesionalno. Svi moraju biti jedriličari, svi moraju participirati bar podjednaku. Na ovakvim regatama nema mjesta za kompromisne posade i kompromisne pristupe. I to je to, vrlo jednostavno.
Uglavnom, drago mi je da momci koji nisu prošli male klase i nisu prošli olimpijsko jedrenje da imaju malo bolju percepciju toga kako mala razlika na početku generira toliku razliku na kraju.
Mi nismo bili nešto drastično sporiji, ali jednostavno, ta neka marginalna prednost na startu, na kraju krajeva i moje snalaženje na startu. Ja još nisam ni toliko upoznao brod, malo sam i zaruzinavio po pitanju jedrenja s tolikim brojem brodova u tolikoj gužvi. Sve to na kraju iziskiva neku rutinu i automatizam kojeg jednostavno nemaš.
Možeš do određene granice ići na rutinu i iskustvo, ali to prolazi samo do neke granice. Za neki vrhunski rezultat to nije dovoljno.
Tu se recimo vidjela najvećža razlika između nas i Šangulina i Bašića. Oni su posloženi i Tome je ti freelancer, profesionalac koji je u điru, trendu i on to puno lakše kontrolira i koordinira.
Mogu reći da smo mi tu imali očekivanih problema. Stvarno sam se bojao da će biti situacija da ćemo tamo biti pet dana i trpiti sve dane. MIslim, nije to isto kao kad se dođe na regtu koja traje dan ili dva, pa nema veze, sutra ideš doma i to je to, ali ako ideš pet dana i tamo si od jutra do mraka, a sve izgleda loše, to nije to.
Mislim da smo od ovih pet dana tri jedrili dosta dobro. Dva dana smo zeznuli, ali to je bilo objektivno. To su bili dani kad je bila ekstremna jedna strana i trebalo je startati i voziti u tu stranu. Tko to nije mogao napraviti nije mogao doći naprijed.
Treći dan bilo je neko jugo koje je puhalo preko Savudrije i jednostavno je trebalo startati u lijevoj strani. Voziti tamo i čekati dric s kraja. Ako tu nisi bi ona vrijeme kasnije više nisi imao nikakve šanse. Ne samo ići naprijed, već smanjiti bilo kakvi zaostatak.
Stalno su bili lagani vjetrovi. Puhalo je unutar 12, 13, 14 čvorova. Prosjek oko 8-9 čvorova. I u principu to je možda olakotna okolnost, jer kad vjetar padne na 6-7 čvorova to je još veći problem. Tada stvarno treba brod poznavati u dušu. A pretpostavljam da isto tako da je vjetar bio preko 20 čvorova specijalisti iz klase bi otišli naprijed.

Karlo Kuret, CRO 385 - Iggy

Foto: Zero Gradi Nord

Uz Karla. posadu Iggyja sačinjavali su još Stjepan Vitaljić, Denis Stanojević i Zlatko Vodanović. Njihov konačni plasman bilo je 20. mjesto.

Među bodovima čiji prosjek ih je doveo do sredine bodovne ljestvice bilo je stvarno dobrih plasmana. Dva finiša unutar najboljih deset i još nekoliko unutar najboljih dvadeset pokazuje da su mogli i bolje, a mislim da to i možemo očekivati od njih na idućim velikim natjecanjima.

Preostale dvije naše jedrilice, Joyrunner i Blue Label, regatu su završile na 29. i 40. mjestu.

Njihove posade bile su u sastavu Boris Tomić, Stevan Gazivoda, Marino Grozdek i Damir Vukić, te Petar Smojver, Davor Jelača, Sven Šojat, Andrija Čolak i Vedrana Pavlovski.

Rezultati Joyrunnera uglavnom su bili malo ispod sredine, uz tri bljeska u drugoj četvrtini, dok ekipa s Blue Labela nije bila toliko loša koliko bi se na osnovu plasmana moglo zaključiti i definitivno imaju veliki hendikep u godištu svoje jedrilice koja je doslovno svjedok stvaranja i razvoja ove vrlo atraktivne monotip klase.

Kompletne rezultate Europskog prvenstva možete pronaći na ovom linku, a iduće regate na kojima bi trebali vidjeti cijelu hrvatsku flotu uz možda ponekog gosta iz inozemstva, bit će:

 

 

Naslovna foto: Zero Gradi Nord