Bahami su adresa na kojoj bi se definitivno bilo tko volio naći u prosincu. Ako već ne zbog jedrenja onda zbog bilo kojih drugih načina ugodnog provođenja vremena u ovom Karipskom raju. Ali kad su u pitanju jedriličari dilema ne postoji, ide se zbog jedrenja i to u klasi Zvijezda!
Ove godine poziv za jedrenje na Bahamima je upućen dvojici naših jedriličara u malim klasama. S obzirom na pravilnik natjecanja pozivnice su uručene Šimi Fanteli i Tonću Stipanoviću da sudjeluju u statusu kormilara dviju jedrilica, a kako je riječ o jedrilicama za dvočlane posade oni su sa sobom poveli i flokiste. Naravno, da bi se u vrhunskoj konkurenciji koja je nastupila na regati moglo konkurentno jedriti i flokisti moraju biti u vrhunskoj formi za poziciju na kojoj jedre.
Tako je sa Šimom zajedrio Antonio Arapović, a s Tonćom portugalski jedriličar Federico Melo.
Pretpostavljam da je svima jasno da je riječ o finalnoj regati Star Sailors League (SSL), odnosno finalu godišnjeg ciklusa regata klase zvijezda.
SSL je pokrenut 2013. godine, a baziran je na povezivanju svih regata klase Zvijezda na način da se dobije zajednička rang ljestvica po uzoru na ATP ljestvicu kojom se rangiraju tenisači. Ovaj sustav je još u razvoju, a konačni cilj je da se od 2020. svake godine boduje po 220 regata i pet velikih okupljanja... četiri Open Grand Slama i finale. Tako su npr. i sudionici ovogodišnjeg Prvenstva Hrvatske dobili određen broj bodova s kojima su se uključili u ovu zajednicu.
Sam koncept finalne regate je vrlo zanimljiv, jer osim što omogućuje nastup najboljima koji su jedrili te godine u Zvijezdi, također omogućuje i nastup probranim jedriličarima iz drugih klasa. Konkretno to smo vidjeli i na primjeru naših jedriličara, jer Šime trenutno jedri u 49er-u, a Tonći u Laseru. Od 16 do 30 jedriličara koji dobivaju šansu nastupa u finalu i osvajanja 200.000$ desetorica su najbolje rangirani kormilari na SSL ljestvici. Idućih 15 su najbolji kormilari te godine u drugim klasama (koje možda inače ni ne zanima jedrenje u Zvijezdi, ali ih se nastoji privući s izdašnim nagradnim fondom). Zatim najbolje rangirana posada na SSL ljestvici, pa se šansa daje i jednom mladom kormilaru (mlađem od 25 godina), predstavnicima države domaćina regate i predstavnicima država gdje je sportsko jedrenje praktički još u začecima (Kina, Meksiko, Oman, Japan, Koreja...).
Ali vratimo se ovogodišnjoj regati i nastupu naših jedriličara.
Regata je održana od 3. do 8. prosinca, a baza je bila na otoku New Providence u gradu Nassau, glavnom gradu ove malene otočne države. U kvalifikacijama je odjedreno 11 plovova, a zatim su se najbolji kvalificirali u četvrtfinale, polufinale i finale regate.
Naši momci su što ukupnim prosjekom regate, a što s pojedinačnim bljeskovima pokazali da nisu bez razloga dobili wild cards. Problem je samo bila konkurencija u kojoj nije smjelo biti niti naznake grešci.
Bolje plasirana posada je bio tandem Stipanović - Melo. Oni su regatu završili na visokom 12. mjestu. U konačnoj sumi imali su četiri finiša unutar najboljih deset, a najlošiji rezultat im je bilo 18. mjesto. Do desetog mjesta i mogućnosti nastupa u četvrtfinalu bili su udaljeni sedam bodova.
Foto: Elena Otekina
Bilo je baš lijepo, ali kad je krenula regata malo nam je falilo brzine. Vjerojatno je razlog što svi oni imaju malo više iskustva i znaju što točno treba natrimati drugačije, imaju više različitih kompleta jedara, različitih proizvođača... tako da za svake uvjete imaju točno ono što im treba. Tako npr. Scheidt s kojim smo trenirali par dana prije regate, stavio je drugi set i odmah je išao puno bolje nego na treningu. Inače, pravila dozvoljavaju da se može imati dva seta jedara, a mi smo od organizatora uz jedrilicu dobili samo jedan set, pa smo na taj način bili malo hendikepirani. S druge strane svi oni koji za vrijeme regate nisu osjećali da imaju željenu brzinu nakon završetka jedrenja tog dana spuštali bi jarbole, sve bi ponovno pretrimali, a mi nismo baš išli za tim i na kraju je falilo malo za ulazak u četvrtfinale. Ali nema veze, ja sam svejedno zadovoljan kako je sve išlo. Što se tiče daljnjih nastupa u Stelli imam u planu nastup iduće godine na Gardi na Europskom prvenstvu u svibnju.
Frederico Melo i Tonći Stipanović se poznaju još iz juniorskih dana u Laserima. Frederico je godinu dana mlađi od Tonća, a njegova karijera se preusmjerila iz Lasera kad je uvidio da nema dovoljno šanse za bolje rezultate u toj klasi. Izabrao je Zvijezdu u kojoj je jedrio kao flokista s Afonsom Domingosom i s njim nastupio na olimpijadi u Londonu 2012. godine. Nakon toga prelazi u Finn, ali se ne uspijeva kvalificirati za Rio. I kao još jedna značajna stavka u njegovoj jedriličarskoj biografiji mora se spomenuti jedrenje na posljednjem VOR-u kao član posade "Turn the Tide on Plastic".
Naš drugi tim, Fantela - Arapović, završili su regatu na 20. mjestu. Imali su čak tri rezultata u tekstualnom obliku! Imali su po jedan DNS, RET i OCS, a najbolji plasman im je bilo 2. mjesto. Za izjavu sam pokušao dobiti kormilara, ali već nakon povratka s Bahama otputovao je negdje na pripreme. Zato je Antonio Arapović bio na raspolaganju u svom rodnom Murteru. Inače je ovo Antoniju drugi nastup u kombinaciji sa Šimom na ovoj regati. Prvi put su jedrili 2016. a imali su pozivnicu i lani međutim Šime tada nije mogao odgoditi svoje obaveze.
Skiper je bio dobar kao i uvijek, ali malo smo imali pegulu, nismo ni imali baš sreće i tako... Prvi dan nam je bio dobar. Prvi plov smo završili 9. Tada nam se počeo mijenjati oblik jedra, brzina nam je pala i nismo znali u čemu je problem. I u drugom plovu smo se ponovno mučili s brzinom. Dobro smo krenuli nakon starta i na prvoj orci smo bili 4. ili 5. Kad smo došli na lay line lijepo smo virali, ali zbog forme jedra nismo uspjeli iz prve izorcati bovu. Npr. Scheidt je bio ispod nas i uspio ju je izorcati. Mi smo tada taknuli bovu i pali na otprilike dvadeseto mjesto. U trećem plovu jednako tako... loša brzina, nikako krenuti, da bi na kraju trećeg plova vidjeli da nam je dijagonala D2 ispala. U stvari ona je stajala na svom mjestu, ali se tijekom jedrenja odvijala i više nije obavljala svoju funkciju. U četvrtom plovu tu nam je čak i matica ispala, pa smo onda morali odustati od jedrenja da ne bi pao jarbol. Teška pegula! Ni drugog dana brzina nije bila nešto posebno dobra, ali mogli smo regatavati. Na moru je bilo dosta oštrog vala, nije bilo lako. I ponovno gore na orci problem, probijamo Francesca Brunija. Mi smo bili na lijevim, a on na desnim uzdama i udaramo ga u posljednjih 10cm broda! Čista situacija. Otvorili smo mu krmu... Mi smo se iskupili, a on se morao povući jer je puštao more. Naravno, kasnije je podigao protest na nas i mi smo morali prihvatiti RET taj plov. Zadnji dan smo manje više bili OK, ali kasnije smo saznali da smo jedan start izletjeli. Eto previše grešaka za regatu ovakvog kalibra. Možda najveći problem regate je bio taj oštri val za koji treba baš dobro biti utriman, a mi to iskustvo nismo imali. Inače taj val tamo dominira, jer je dosta plitko, svugdje je dubina od 3 do 5 metara iako smo jedrili na jednom polju koje je bilo 2.5NM od kraja, a drugo 5NM od kraja. Na kraju nitko od VIP-ovaca nije ušao u finale, već su tu bili samo ovi iz desetorke što inače vozi u Stellama. Zato je organizator najavio da će se iduće godine jedriti unutar zaljeva gdje nema tog vala i svi bi trebali biti u ravnopravnijem položaju.
Nakon 11 kvalifikacijskih plovova ostala su samo tri posljednja plova za najbolje. Prvi na ljestvici je bio Scheidt i on se direktno plasirao u finale, dok je drugoplasirani osigurao mjesto u polufinalu. Posade koju su se plasirale od 3. do 10. mjesta su potom jedrila četvrtfinale.
Jedrio se samo jedan plov nakon kojeg su ispala trojica, a prva petorka se plasirala u polufinale gdje ih je čekao drugoplasirani iz kvalifikacija. Ponovno se jedrio jedan plov i ponovno su trojica ispala, a prva trojka je išla u finale gdje ih je čekao prvoplasirani iz kvalifikacija (Scheidt). Na kraju je najbolja posada Jorge Zarif - Pedro Trouche iz Brazila.
Naslovna foto: Gilles Morelle - Star Sailors League