S moje strane gledano regata je bila za poludit teška. Vremenski uvjeti na moru bili su užasni... dva dana nismo jedrili, pa jedan dan 20 čvorova kad nas je odmah izvelo vani, pa smo se nakon 20 minuta vratili jer su vidjeli da je ipak previše, pa smo čekali na kraju... A onda tu čekaš, misliš da ćeš se opet obući u mokru robu i izaći na more... tako da je s psihičke strane bilo teško jer i dodatni teret na svima je to što je bilo potrebno minimalno pet regata da Prvenstvo bude valjano.
Prve dvije regate koje smo odjedrili bile su po malom vjetru, pa je bilo puno rupa u vjetru i nije bilo jednostavno pogoditi stranu.
Onda nam je promijenio smjer, na nekakvu lokalnu buru koja je šarala malo lijevo malo desno, ali s njom smo u globalu bili zadovoljni.
Da nismo imali taj prijestup vjerojatno bi bili ukupno peti ili šesti... skoro stotinu brodova u grupi... ogromna startna linija... nije bilo nimalo lako za startati jer je bilo dosta posada koje se nisu baš snalazile.
Dva dana smo imali problem s jarbolom, pa smo ga na kraju morali mijenjati, a kad staviš novi jarbol opet nije sve na svom mjestu. Tako da sve u svemu ne mogu se buniti na konačni rezultat.

U Italiju smo ponovno išli s novim brodom. Kako surađujemo sa Švedskim proizvođačem, brod s kojim smo pobijedili na Europskom i s kojim smo bili drugi na Svjetskom ostavili smo u Americi gdje se prodao, pa smo sad dobili novi brod. A zbog mojih obaveza u Laseru nismo imali dovoljno vremena za treniranje. Pred odlazak u Scarlino zajedrili smo samo četiri puta, a to se i osjetilo na rezultatu.
Brzina nam je bila OK, ali sigurno je moglo to i dosta bolje. Nismo imali onu pravu povezanost s brodom.
Ovog puta moram reći da sam imao i dosta loše starteve i da je sigurno rezultat zbog toga takav. Istina je da bi se tijekom regate izvlačili... znali smo sa 60. mjesta izbiti na 6. ali za bolji rezultat trebalo je imati konstantu poput Nijemca koji je pobijedio.
Nismo skroz razočarani, ali sigurno je da smo htjeli više. Treba biti realana i priznati da ove godine nismo bili u brodu koliko smo bili prethodne.
Prva dana nije bilo vjetra. Treći dan smo imali dvije lijepe regate po jugu između 6 i 12 čvorova. Prva je bila po 10-12, a druga po slabijem vjetru.
Četvrti dan smo izašli po 25 čvorova istog tog juga, a koje je na momente dizalo i preko tih 25 čvorova. Još dok nije krenula procedura brodovi su počeli javljati na stanicu da se povlače, pa je RO odlučio popustiti i poslati nas na kraj da tamo čekamo.
Nakon što smo se vratili počela je kiša, ugušila je vjetar i više nismo jedrili tog dana.
Onda smo ušli u završnicu. Osjetilo se da na silu žele dati regatu, tako da je na trećoj regati kurs na bovu bio 310°. Nakon starta smo i vozili u tom kursu 7-8 minuta, a nakon toga orcu smo jedrili po 80° na jedne uzde i 20° na druge uzde i to mi koji smo startali prema pinu. Oni koji su startali na brod Regatnog odbora na bovu su stigli skoro na jednim uzdama. Ali eto, vjerojatno u strahu da ne uspije regata, to je pušteno.
Drugu regatu vjetar je malo dricao, namjestili su polje i taj plov je bio malo normalniji, ali to se ponovno jedrilo po vjetru od 14 do 20+ čvorova.
Onda smo ušli u zadnji dan, a da bi SP bilo valjano mora biti pet regata i zapuhala je bura. Jedrili smo ispod kraja, tako da je to bila dosta teška regata... dva vjetra...
Prvi plov u danu smo ušli šesti. U drugom plovu već na 30 sekundi već su svi vozili i očekivao sam da će biti ponavljač jer stvarno su svi bili preko linije, ali RO je odlučio pustiti taj plov. Naravno, i tu smo loše stajali, ali uspjeli smo u cilj ući kao 19.
Većina je poput nas bila razočarana organizacijom. Dosta sam razgovarao s ostalima i zapisao sve primjedbe koje su imali, a i sve što sam ja primijetio da nije bilo u redu, tako da se ništa od toga ne desi i nama kad budemo domaćini Svjetskom prvenstvu 2025.

Bio sam negdje u Italiji na regati ClasSwan 36, petljao po mobitelu i izletio mi je oglas za ovo Svjetsko prvenstvo. Sve gledan... Scarlino, Stelle, blizu je, koji je datum, ne poklapa mi se s datumom druge regate ovih Swanova... zovem Tonča i pitam ga ide li on na tu regatu. Kaže mi da ide, pa ga pitam ima li neki slobodni brod. On mi odgovori da ima. Onda sam mu rekao da moram vidjeti s Mario, ali da bi ja sigurno volio ići. Na to mi je on odgovorio da ćemo nešto srediti.
Zatim sam nazvao Marija i on mi odgovori da će mi javiti idući dan. Ali me nije nazvao tada, već za tri dana i rekao "idemo!"... dobro je promislio :)
Tonči mi je rekao da u klubu ima jedan brod kojeg je Gigo (Tonko Barač, op.a.) poklonio Mornaru. U klubu su mi rekli da mi mogu posuditi tu Stellu, Tonči mi je obećao srediti jedra pa smo na kraju dobili novog Quantuma. Gigo nam je onda dao jarbol koji je njima bio iskrivljen. Mi smo ga malo "dricali" i rekli da je to za nas dovoljno dobro.
Kad smo to kompletirali onda smo se uhvatili sređivanja cijelog broda. Tri tjedna smo ažlaminirali trup i bulb... sve je bilo razbijeno i ispucalo.
Mijenjali smo bocele i konope, sisteme i onda smo nakon nova dva tjedna uspjeli izaći na more.
Prvi dojam bio je da je brod težak na timunu, da ga nije gušt voziti, stvarno neki grubi osjećaj!
I koga ću onda pitati nego Matu (Arapova, op.a.). Onda je krenulo... probaj ovo, probaj ono, gdje su ti sarće, gdje ti je peta jarbola, gdje je prednji štraj, koje su tenzije... probaj jedno, drugo, treće... i onda kad ništa nije urodilo plodom kaže Mate "a ništa, bužaj rupe u peti i nađi nešto svoje".
Onda smo krenuli tražiti toplu vodu i na kraju smo došli do toga da brod dobro vozi!
E a onda nam je jedan dan na moru pukla vanjska sarća pa nam je jarbol skoro pao, pa je drugi put pukao patarac i skoro ponovno pao jarbol, pa nam je pukladruga sarća...
I onda nije bilo druge nego naručiti nve sarće, jer više nismo imali starih. Na kraju smo kompletirali dva jarbola, brod pomegali, ispolirali, spakirali se i otišli u Italiju.
Kad smo došli u Scarlino stavili smo taj ispravljeni jarbol, digli nova jedra i onda nam je tamo došao jedan iz Quantuma, koji se bavi razvojem jedara. Kako je Tonči isto vozio Quantuma išli smo svi skupa na more i tamo smo se probavali.
Na speed testu prije regate boilo je deset brodova i ono što sam prvo primijetio je da idemo kao i ostali, a to su sve bili novi brodovi. Naš je iz 2008. a ovi ostali nitko nije bio stariji od 2022.
Prvi dan regate nije bilo vjetra. Čekali smo pet sati na moru dok nas nisu poslali doma. Drugi dan je isto bila bonaca i čekali smo samo četiri sata i onda je treći dan zapuhao neki južin.
Taj plov smo dobro startali. Oko bove smo bili negdje 25-26. i kroz polje smo prolazili ostale i stigli u cilj 13.
Drugi plov smo loše startali, izvlačili se, uspjeli se provući s lijeve strane i doći na bovu od orce peti i onda sam odlučio da u krmu pojalabandamo. Tad je s desne strane došao neki oblak s nekim vjetrićem i tu nas je prošlo 60-70 brodova... i dođemo na gate među zadnjima.
Opet smo se uspjeli izvući i u cilj ući 37.
Idući dan zvali su nas na more i rekli da ima 18 čvorova, ali kad smo stigli tamo vjetar je digao na 25, ogromni val i samo su nas vratili natrag.
Kako je tamo dosta plitko iskopalo je dosta vala, a nas dva kako nismo nikad jedrili po takvim uvjetima odlučimo da zajedrimo malo u orcu. Još je bilo par posada koje su ostale jedriti.
A kad smo okrenuli u krmu... koje je to bilo ludovanje, u jednom trenu uhvatili smo 15 čvorova!
Četvrti dan zapuhalo je 18-20 čvorova s kraja, neki chopy val... i nismo mogli postići pravi kut jedrenja. Tu smo stvarili dva loša mjesta.
E a onda sam se čuo s Matom, pa je bilo "kacaj prednji štraj, sigurno ti je do toga". Idući dan je ponovno puhalo pa smo to probali i sve je bilo dobro dok nismo okrenuli u drugu krmu drugog plova kad smo tangunom zakačili more i slomili jarbol!
Dok smo mi to sve rastavili i složili na kuvertu stigli su i ovi iz regate i pokupili nas u tegalj.
Ta bova je bila 4.5 NM od kraja, tako dok smo se vraćali već je počeo padati mrak.
Kad smo se vratili natrag u klub gledamo mobitele... svi su nas zvali... Tonči, Tudor, Cviki (Nikša Stipanović, op.a.) i Sandi koji su isto bili tamo da nam pomognu s kuhanjem i ostalim stvarima... Uglavnom, da su nas počeli tražiti, jer su se svi vratili, a nema nas, jer su u rezultatima upisali da smo ušli 31. a mi nismo stigli do cilja. I onda nisu znali gdje je brod, gdje smo nestali, mrak je...
I onda nam je Tonči dao ruke. Imali smo taj drugi spremni jarbol i onda smo ga navečer dignuli, ujutro natrimali, stavili starije, Northovo, jedro i taj zadnji dan napravili 13. i 27. mjesto.
To je vjetar vrtio, dricevi su bili po 30 čvorova. Voziš, viraš desno, svi su iza, ostali su dvije milje lijevo... viraš i sve se okrene i sve je tako od drica do drica i doke ne dođeš gore do bove nisi znao na kojem si mjestu.
Krma bi bila mezzonava, pa kad dođe drugi dric onda prava krma... pa bi vjetar padao od nula do 15 čvorova... refuli su samo dolijetali sa svih strana.
Start im je bio više vani gdje je vjetar bio normalniji, a kod bove koja je bila možda 50 metara od kraja bilo je grozno.
Na kraju smo završili 28. ukupno i treći juniori.
Kasnije sam računao, da nismo prosuli teneke bodove i srušili jarbol mogli smo biti i oko petnaestog mjesta.
Tako da sam za prvi put zadovoljan, nakon što smo u Splitu zajedrili sami dvadesetak puta, Mate bi samo došao malo u gumenjaku, ušao u brod i rekao aj sad ovako, sad onako. 
Dva puta smo trenirali i s Tončom kad im je stigao novi brod. Radili smo brzinske trestove s njim i išli istom brzinom, pa nam nije bilo jasno ili smo oboje spori ili oboje brzi. Tek kad smo se probavali s ostalima u Scarlinu znali smo da smo napravili dobar posao.