Armação dos Búzios bio je 2009. godine prvi put domaćin Svjetskom prvenstvu mladih u jedrenju, a ove godine organizatorima iz Brazilskog jedriličarskog saveza i Jedriličarskog kluba Búzios, World Sailing je ponovno poklonio povjerenje i na taj način ovu lokaciju na obali Atlantika od 11. do 15. prosinca još jednom učinio svjetskim centrom jedrenja.

Razlog dvostrukom domaćinstvu uvjeti su koje su Brazilci mogli ponuditi najboljim svjetskim mladim jedriličarima i jedriličarkama, a to se prvenstveno odnosi na veliki zaljev u kojeg s otvorenog mora stižu sezonski vjetrovi iz prvog kvadranta a čija snaga je uglavnom između 10 i 18 čvorova. Što se tiče i samog mora, ono je mnogo ljepše nego na olimpijskom regatnom polju u Riju koji je oko 140 km južnije. U Riju je more bilo više smeđe nego plave boje, dok je Búzios imao boju kakvu svi i zamišljaju kad se priča o suptropskim krajevima.

Naravno, World Sailing u suradnji s organizatorima osigurava smještaj za sve reprezentacije, kao i jedrilice za sviju. Na natjecateljima je da jedino sa sobom ponesu produžetke za kormila i svoje "sisteme".

Hrvatska je ove godine imala svoje predstavnike i predstavnice u skoro svim kategorijama. U disciplini ženski samac (ILCA 6), Petra Marendić u konkurenciji 45 djevojaka plasirala se na 4. mjesto. Ian Anić, u disciplini daske za jedrenje (iQFOiL) za muškarce, završio je kao 7. od 32 jedriličara. Lovre Bakotić (ILCA 6) je 9. od 48, Marija Dolenc (Kite) 8. od 11, Mara Samardžija i Tin Fike (420) su 13. od 24 te Ana Grubelić i Sara Vuletić (420) završile su kao 13. od 21 posade.

Hrvatski predstavnici i predstavnice u poretku nacija zauzeli su 15. mjesto u konkurenciji od 61 države koje su imale svoje predstavnike.

Foto: Dominik Perković - Facebook

Što dalje nego pročitati što su o svom nastupu u Brazilu ispričali glavni akteri:

Vrijeme nam je uglavnom bilo sunčano, a samo nešto malo kiše imali smo tijekom dva dana, ali uglavnom je bilo jako toplo. Temperature su stalno bile između 30 i 35°C!
Prva tri dana puhalo je između 5 i 12 čvorova, a posljednja dva diglo je na 15 do 30 čvorova.
Polje je bilo dosta jednostavno. Nije bilo puno dricavanja i velikih promjena smjera vjetra. Uglavnom je puhalo konstantno, a kad bi i došao neki dric bio bi dosta dug i znali smo da ako dođe jedna da više neće doći drugi u tu stranu, već će prebaciti na drugu.
Kako smo već imale SP i EP U19, već sam jedrila protiv mnogih od ovih djevojaka, samo što ih je sad bila samo po jedna iz jedne države, a ne više.
Moram reći da sam zadovoljna kako sam vozila kroz polje i da sam zadovoljna konačnim rezultatom. Jedino nisam zadovoljna brzinom i načinom kako sam odvozila, ali što se tiče taktike i strategije, to sam napravila baš dobro. Mislim, uvijek može biti bolje, pogotovo zadnja tri plova. Njih sam mogla mnogo bolje završiti, ali par puta sam se skoro okrenula :) Zapetljavala mi se škota oko argole u viradama, pa sam tu gubila mjesta. Također sam i u krmi gubila. Stvarno ne znam zašto mi se to događalo, a na kraju mem to i koštalo medalje, jer sam u zadnjoj krmi puno izgubila.
A uvala u kojoj smo jedrili dosta je velika, u njoj su jedrile sve klase, dok je nas u laserima izvuklo vani na otvoreno.
Ako gledamo u odnosu na ovu uvalu puhalo nam je malo izvana, iz sjeveroistoka. U nju je ulazio i onaj veliki oceanski val od možda metra onih dana kad je dosta puhalo, a prva tri dana imali smo mali, choppy val. Samo drugi dan imali smo vjetar s jugoistoka i po tom vjetru je dricavalo i bilo na refule.
Kurenta je bilo dosta. Nekad je dolazio baš iz vjetra, a nekad malo sa strane, dolazio je sa sjeverozapada i imali smo ga svaki dan. 

 
Petra Marendić, JK Mornar
Foto: World Sailing

 

Nismo imali baš puno prilike za razgledavanje i šetnju, ali sve u svemu bilo nam je super.
Organizacija je bila fenomenalna, osim što mi u laserima nismo imali jedra prvih par dana, stigla su za sve ostale klase osim za nas. Organizatori su imali problem s prijevozom, zaustavilo ih je na carini, pa smo se morali snalaziti s jedrima koja su ponijeli neki natjecatelji kao rezervna, pa su napravili raspored po kojem smo trenirali prva dva dana. Na kraju su jedra stigla na sam dan održavanja regate.
Očekivali smo nekakve fenomenalne uvjete i za njih smo se i spremali... jaki vjetar i val, a na kraju se desilo da je drugi, treći dan bila nekakva kiša, ciklona, pa mi se čini da je zbog toga i utihnuo sav taj očekivani vjetar. Tako da je trebalo vremena da to ponovno zapuše, pa smo tek zadnja dva dana jedrili po malo jačem vjetru.
Mislim, puhalo je neloše i prva tri dana, ali meni osobno ipak više odgovara kad je jači vjetar. Istina, bilo je neloše i tada jedriti, ali moram priznati da sam se zadnja dva dana spašavao.
Treći dan sam sve zeznuo s 30. mjestom. Prvi dan svi bolji su napravili neko loše mjesto, što su izletjeli, što su ušli loše i na taj način su mi pružili priliku, ali treći dan sam to sve izgubio... da je bio još jedan dan regate bilo bi puno bolje :)
Kad smo pričali Graji (Tonču Antonoviću, op.a.) kako smo imali sunčano vrijeme i lijepo plavo more rekao nam je da je to bilo divota u odnosu na uvjete koje su imali na Olimpijadi 2016.
Što se tiče umora, mislim da nam je najzahtjevniji dio bilo putovanje. To je trajalo vječno! I kad smo išli doma morali smo krenuti ujutro u 2, pa čekati let 5 sati, pa ponovno u Frankfurtu čekati novih 5 sati. Mislim da smo se tu najviše umorili, a za regatu smo se spremali, pa smo bili spremni na tu vrstu napora.
Moram reći da nas je malo pogodila situacija s Petrom. Imala je protest prvi dan s Talijankom koja se izgleda boji nje. Talijanka je malo napuhala situacija da bi mogla dignuti protest. Rekla je da je morala izbjegavati da ne bi došlo do sudara. Sve što je pokazivala na protestu nije imalo smisla i nije podržavalo njenu priču. Čak su je i suci gledali u smislu o čemu ona to priča. I Petra se ponadala da će sve proći u redu i da će suci shvatiti da je situacija u stvari izmišljena, ali na kraju je Petru skinulo.
Da je Petra dobila taj protest zadnji dan ne bi ni trebala jedriti!

 
Lovre Bakotić, JK Split
Foto: World Sailing

 

Vođe naše ekipe bili su Dominik Perković za klasu ILCA - Petru Marendić i Lovru Bakotića, Velimir Velimirović za iQFOiL - Ian Anić i Kite - Marija Dolenc, te Dino Petešić za klasu 420 - Mara Samardžija & Tin Fike, odnosno Ana Grubelić & Sara Vuletić.

 

Na moru je bilo super što se tiče uvjeta, osim jednog dana kad je jako puhalo pa smo napravili jedan plov manje. Bilo je i valova, ne prevelikih, kurenat je uglavnom bio kontra.
Mara i Tin su prvi plov krenuli s diskvalifikacijom na crnu zastavu, preuranjeno su startali, tako da ih je to mučilo do kraja prvenstva. Zbog toga su bili možda i malo preoprezni na ostalim startevima.
Ana i Sara su bile super, pogotovo kad se uzme u obzir da su vjerojatno bile i najmlađe na regati! Čak su napravile i jedno prvo mjesto, što vjerujem da im je velika motivacija za nastavak njihove karijere.
Na kraju su obje posade završile na 13. mjestu. Naravno, moglo je i bolje, ali ja kao trener sam zadovoljan.
U njihovu obranu moram dodati i da su obje kormilarke trećeg dana prvenstva uhvatile želučanu virozu. Kasnije su jedva izašle na more, do zadnjeg trena je bilo hoće li zajedriti ili ne, ali ipak su smogle snage da to odrade.
Zanimljivo je da smo svi jeli istu hranu, a samo njih dvije su to uhvatile, tako da ne sumnjamo na hranu, već je sumnja pala na led kojeg su dobile u coli koju su pile za večeru.

 
Dino Petešić, trener posada u 420
Foto: World Sailing

 

Foto: World Sailing
 
Foto: World Sailing

Kompletne rezultate Svjetskog prvenstva možete pronaći na web stranicama organizatora na ovom linku.

Naslovna foto: World Sailing

 

Back To Top