Ljetu iz snova za članove JK Mornar iz Splita traje i traje. Najnoviji uspjeh je izvrstan nastup ženske ekipe u klasi ILCA4 na Svjetskom prvenstvu U19 koje se jedrilo u Dun Laoghaire u Irskoj od 7. do 14. kolovoza i fenomenalan rezultat mlade Petre Marendić koja je u generalnom plasmanu osvojila drugo mjesto.

Ovaj nastup je uslijedio dva tjedna nakon povratka s Europskog prvenstva mladih na kojem je Petra osvojila 4. mjesto, a njena klupska kolegica Helena Jakšić 6. mjesto.

I u Irskoj je nastupila i Helena, ali s nešto slabijim učinkom. Na kraju je regatu završila na 18. mjestu, a osim njih dvije, Hrvatska je imala još jednu predstavnicu i to Leu Rakovac iz Pulske Vege. Lea je regatu također završila u zlatnoj skupini i to kao 28. na svijetu. Ali mnogo bolji rezultat Lea osvaja u svoj dobnoj skupini, U16, gdje među svojim vršnjakinjama završava kao respektabilna 5.

Foto: Meg Bergendahl

U muškoj konkurenciji imali smo samo jednog predstavnika. Riječ je o još jednom mladom Puljaninu, Tediju Leonardelliju. On je također dosta dobro jedrio i regatu priveo kraju u zlatnoj skupini, a bodovi su ga plasirali na 27. mjesto. Tedi je vršnjak svoje klupske kolegice, pa su se njegovi rezultati također bodovali i u kategoriji U16, gdje je osvojio 7. mjesto.

Mjesto jedrenja bio je Dublin Bay. Lokacija koja je donijela dosta ekstremnog osvježenja nakon vrlo toplog ljeta u južnijim dijelovima Europe, također s uobičajenim velikim promjenama između plime i oseke. Naši juniori su se po prvi put susreli s takvim uvjetima gdje treba znati koje je doba dana i u skladu s tim kako se ponašaju kurenti, a po rezultatima može se reći da su se ipak dosta dobro snašli.

Osim jakih morskih strujanja jedrenje je otežavao i jak prosjek snage vjetra. Već na dolasku i na treninzima jedrili su po jakom vjetru, a prvi dan je odjedren s jugozapadnjakom koji je puhao između 10 i 15 čvorova.

Sutradan je vjetar malo oslabio i puhao je do 10 čvorova, ali zato je ulogu komplikatora uvjeta donijela posebno izražena varijable znane kao dricevi. Vjetar je cijeli dan mijenjao smjer i od izlaska na more napravio je luk od skoro 100°u lijevo. Počelo se jedriti po jugozapadnjaku, da bi se na kopno vratili s jugoistočnjakom.

Unatoč nestabilnosti vjetra, nakon tri dana jedrenja i šest odjedrenih plovova završile su kvalifikacije. Daleko najbolja bila je Petra s čak četiri prva mjesta, je jednim trećim i jednim četvrtim. Helena i Lea su se sva tri dana međusobno pratile i bile su dosta blizu što se bodova tiče. Što se pojedinačnog učinka tiče tu je Helena imala svjetlije bljeskove s osvojenim 4. i 7. mjestom. S druge strane Lea je bila dosta stabilnija, odnosno s manjim oscilacijama, a na kraju prosjek je i jednoj i drugoj bio dosta blizu. Uglavnom, sve tri djevojke bez problema osiguravaju nastavak prvenstva u zlatnoj grupi u konkurenciji s još 38 najboljih svjetskih jedriličarki u klasi ILCA4.

Foto: Meg Bergendahl

Što se tiče Tedija, njegova flota je tradicionalno bila brojnija, a u svom nastupu prikazao je Helenin stil velikih oscilacija s tim da je on išao u ekstreme, pa je nakon diskvalifikacije u drugom kvalifikacijskom plovu sliku popravio s pobjedom u petom. Ostali rezultati su mu bili između 15. i 28. mjesta, tako da kad je RO obavio matematički dio posla i on glatko osigurava završni dio regate u floti s još 74 najbolja svjetska vršnjaka.

Finalna jedrenja krenula su po planu, a vjetar je neplanirano otišao u ekstrem. Jedrilo se ponovno po jugozapadnjaku koji je ovog puta krenuo od 18 čvorova, a zatim se raspuhao do 30.  Srećom to je vjetar koji puše s kopna pa nije praćen velikim valom, pa je bilo bar malo lakše provesti taj dan na moru.

Predzadnji dan regate također je bio vjetrovit, ali ne toliko ekstremno. Puhalo je oko 20 čvorova, da bi se vjetar smirio tek posljednjeg dana regate kad dečki ne uspijevaju odjedriti kompletan program, već regatu završavaju s pet finalnih plovova, dok djevojke uspijevaju odjedriti i šesti plov.

Tedi je finale otvorio s ne baš dobra dva 43. mjesta, ali zato se trgnuo predzadnjeg i zadnjeg dana. Tada je zajedrio dosta bolje i osvaja 8., 22. i 13. mjesto. Na kraju završava kao 27. i samo bod ga dijeli od 26. mjesta, dok su bolja mjesta zahtijevala ipak nešto bolju bodovnu sliku.

U ženskoj floti Petra je nastavila s izvrsnim konstantnim jedrenjem. Osvaja jedno 5. i 3 šesta mjesta, dok su joj 11. i 13. mjesto predzadnjeg dana bili ujedno i najlošiji rezultati na regati, ali o razlozima čut ćemo u nastavku.

Helena i Lea nastavljaju dalje sa svojim nadmetanjem... u jednom plovu je jedna bolja, a u drugom druga i nastavljaju biti relativno blizu jedna drugoj, ali ipak Heleni ide malo bolje i polako gradi razliku ispred Lee, pa čak i briljira u pretposljednjem plovu u kojem u cilj ulazi kao druga! Na kraju su njih dvije 18. i 28. s 40 bodova međusobne razlike. Po bodovima su obje mogle biti i malo bolje jer su male razlike bile u odnosu na djevojke ispred njih, ali što je tu je.

Kompletne rezultate ženske zlatne flote možete pronaći na ovom linku, dok je muška zlatna flota na ovom linku.

A sad priče iz prve ruke, svjetska viceprvakinja Petra Marendić:

Bilo je odlično i zadovoljna sam svojim rezultatom. S druge strane, bilo je i teško jer nismo naučili jedriti u ovakvim uvjetima... s jakim kurentima, naglim i velikim promjenama smjera vjetra, velikim dricevima i valovima iz skroz drugog smjera.
Regatu sam počela vrlo dobro, a onda se desio incident u kojem mi je razbijen brod. Da sve bude zanimljivije i vjetar je tada drastično pojačao, pa sam tu onda malo izgubila, ali na kraju se sve dobro završilo.
Većinu regata sam odlično startala, neki startevi su bili OK, a neki i loši. Mislim, kako se vjetar stvarno brzo mijenjao neki od dobrih starteva bi se na kraju pretvarali u loše, jer bi u tom slučaju to bila loše odabrana strana.
Bolje je bilo po pitanju kurenata jer smo ih stvarno dobro čitali i koristili ih u svoju korist i ne bi imala ništa protiv da ponovno zajedrim negdje gdje su toliko jaka morska strujanja.
Ono što mi se nije svidjelo bilo je to što je je bilo stvarno hladno. Jedrili smo u dugim hlačama i dugim gornjim dijelovima odijela, u opremi s kojom jedrimo zimi i svejedno nam je bilo hladno.
Ali sve to bi brzo zaboravili nakon što bi se vratili u apartman gdje nam je trener pripremao super obroke. Pomagale smo mu i ja i Helena, ali on je to vrhunski radio.
Po pitanju konkurencije mogu reći da su uglavnom bile djevojke koje i inače jedre u 4.7, ali bilo je i djevojaka što jedre u Radialima. U principu odradili smo vrhunsku psihološku pripremu, tako da na njih nisam gledala sa strahom, već mi je samopouzdanje bilo vrlo jako. Mislim, bilo je trenutaka kad bi se malo prepala, ali trener Toma je i taj dio priprema vrhunski napravio.
A najdraža regata mi je biladrugi plov trećeg dana. Od početka je sve krenulo super... već nakon starta sam bila na čelu flote i stvarno mi je bio gušt jedriti! Tog dana je puhao nekakav srednji vjetar od trinaestak čvorova i to su mi bili stvarno najdraži uvjeti.
Iduća regata na kojoj planiram jedriti je moja inače najdraža regata, Kup Opatije.

Petra Marendić, JK Mornar

Foto: Meg Bergendahl

Petra dalje planira nastaviti s treninzima u Radialu - ILCA 6, ali po uvjetima jakog vjetra dio pažnje će i dalje usmjeravati na 4.7 - ILCA 4. A sad da vidimo kako je regatu doživio Petrin trener, Toma Višić:

Definitivno moram istaknuti da je bilo dosta hladno, prosječna temperatura bila je 14°C i većinom je bio jaki vjetar. Tako da se moralo visiti svaku regatu, osim jedne. Naravno, ne uvijek na najjače, ali nije se moglo samo sjediti u brodu.
Dva dana puhalo je 25 čvorova i to nam je bilo najgore. Tada je Petra izgubila prvo mjesto, jer još nije spremna "peglati" radialke, a u uvjetima od oko 3 bofora, ono kad je redala prva mjesta, nitko joj ništa ne može.
Bilo je stvarno zeznuto za jedriti. Brzo su se mijenjali uvjeti i velike su promjene vjetra. Tu su se naše ekipe prvi put susrele s uvjetima gdje je vjetar iz jednog smjera, jurenat iz drugog, a val iz trećeg. Naravno, značajan utjecaj imale su promjene između plime i oseke, a od lokalnih poznavatelja prilika u Dublinskom zaljevu saznao sam da su u ovom dijelu godine te promjene još veće nego inače i to je bilo stvarno teško. Koliko su velika ta gibanja mora najbolje govori podatak da je visinska razlika koja se stvara zbog plime i oseke oko četiri metra! To su bili kurenti od oko 40 metara u minuti.
Stvarno smo dobro čitali polje, par puta smo se zeznuli, ali uspjeli bi se izvući.
Incident koji moram posebno istaknuti bio je kad je Bugarska jedriličarka u situaciji lijeve - desne uzde, pogodila Petru prije jednog od starteva. Tad je Petra završila šesta. Da nije bilo tog sudara Petra bi i taj plov završila prva. U to sam toliko siguran, jer posljedica sudara je bila da se Petri spoj palube i trupa otvorio u duljini od metra i pol! Zbog te rupe Petrin brod je primio sigurno 50 itara mora, a ona je i s tim opterećenjm završila kao šesta.
Tu se moram stvarno zahvaliti, a i pohvaliti na profesionalnosti, tvrtci u kojoj smo charterirali brod. Riječ je o Poljskoj tvrtvi charterboat.eu. Odmah su nam osigurali novi brod, a mi smo samo morali prijaviti protest da bi se trošak mogao pokriti iz osiguranja.
Također moram pohvaliti i organizatore ove regate, koji su bili neusporedivo bolji od organizatora Europskog prvenstva u Njemačkoj. Na regati je bio prisutan ogroman broj volontera. Dodaju kolica, ne daju da slučajno nastane gužva na skaladi. Pomagali bi izvlačiti brod vani, odmah bi dodavali manistru na brod... ali zato je ekipa na moru malo kaskala.
Bila je jedna regata po 20 čvorova koja je bila prekinuta nakon 15 minuta orce, jer su tek onda skužili da nije postavljena bova od orce!
Djevojke su jedrile i samo je odjednom pored njih prema brodu Regatnog odbora projurio gumenjak s bovama. Onda su sve virale prema bovi od mezzonave i tek tada RO reagira i prekida regatu.
A zadnji dan, zadnju regatu sviran je charlie u gateu, a charlie također nije bio postavljen. Tek nakon što su djevojke odjedrile par stotina metara u orcu pojavljuje se gumenjak koji postavlja bovu. Srećom nama je odgovarala pozicija, pa se nismo puno ljutili :)

Toma Višić, trener Petre Marendić

 

Naslovna foto: Michal Cybroski