Članici JK Uljanik iz Pule, Tei Peteh, nedostajala su samo tri boda do rezultata karijere, osvajanja medalje na Radial Youth Svjetskom prvenstvu koje se ove godine jedrilo na jezeru Garda od 26. do 31. srpnja.
Riječ je o natjecanju za jedriličare i jedriličarke do 19 godina starosti, odnosno za one koji su rođeni između 2003. i 2006. godine.
Hrvatsku zastavu na jedru nosile su četiri djevojke i četiri mladića iz Pule, Zagreba, Crikvenice i Splita, odnosno iz JK Uljanik, JD Val, JK Zagreb, JK Split i JK Labud. Sastav je bio sličan onom na Europskom prvenstvu iste ove klase koje se jedrilo u Kaštelima, a također i ostvareni rezultati. Pa krenimo po redu.
Domaćinstva regate prihvatio se klub na sjevernim obalama jezera, Circolo Vela Arco. Njihovom pozivu za sudjelovanje odazvala se flota od 109 djevojaka i 264 mladića. S obzirom na ove impresivne brojeve moralo je doći i do odgovarajućih podjela, pa su djevojke jedrile u dvije skupine, dok su dečki bili podijeljeni u čak njih četiri. Uvjeti na jezeru su bili klasični, ujutro je puhao peler, dok je u poslijepodnevnim satima dolazila ora. Jedrilo se i po jačem vjetru i po bonaci, a organizatori su unatoč skromnim logističkim uvjetima koji su im bili na raspolaganju dali sve od sebe i napravili vrlo dobru regatu.
Inače, tjedan pred regatu naši jedriličari su boravili na Gardi u aranžmanu HJS-a u organiziranom trening kampu na kojem su se za SP pripremali svi naši sudionici natjecanja.
Više o situaciji na licu mjesta ispričao je vođa puta predstavnika JK Split, Luka Jerčić, čiji je jedini predstavnik - Lovre Bakotić, bio u specifičnoj situaciji s obzirom da je cijelo proljeće proveo na pripremama zajedno s Elenom Vorobevom:
Ovog puta klub je predstavljao je samo Lovre Bakotić koji je ovo proljeće proveo dosta vremena na treninzima i putovanjima s našom olimpijkom Elenom Vorobevom.
Inače smo tih dana bili na regatnim poljima od Japana, pa do Travemundea i Italije, tako da je unatoč tome što smo ovdje imali samo jednog jedriličara na ovoj regati, svejedno cijeli klub bio u pogonu.
Lovre je na treninzima pred regatu bio dosta brz i pokazivao je da stvarno može, ali kad je počela regata jedrilo se po nešto drugačijim uvjetima nego što su vladali tjedan ranije.
To mu ipak nije bio najveći problem. Problematičnom se pokazala razlika u kvaliteti flota u kojima je jedrio za vrijeme Eleninog pripremnog perioda i sad na ovom SP-u. Naime, tijekom proljeća sudjelovao je na pripremama s Elenom i ostalim djevojkama u Villamouri dok su se spremale za Tokio, a ta flota jedri i trenira na maksimalno profesionalan način. A na ovoj juniorskoj regati nekoliko puta je imao situacije koje su u seniorskoj konkurenciji praktički nezamislive. Normalno bi jedrio na desnim uzdama, a kolege sa zavjetrinske strane dobile bi inspiraciju za viru i bez problema bi udarili u njega s lijevim uzdama, pometu mu brod i Lovre bi završio 30. ili 50.
Sličnih situacija bilo je i na bovi od orce, došao bi među prvima do nje, a netko na lijevima bi ga ponovno pomeo i produžio, dok bi on izgubio hrpu mjesta...
Tako da u principu nije bio spreman za takve uvjete, odnosno nije se znao izboriti za svoje mjesto u manje kvalitetnoj konkurenciji.
Na kraju nije bio toliko loš, završio je kao 6. do 17 godina, premda smo se nadali da bi mogao stići i do medalje.
Foto: Elena Giolai
Na kraju Lovre završava na 28. mjestu u generalnom plasmanu, a od naših momaka bolji je bio jedino Labudaš Antun Tomašević koji je bio izvrstan 8. na Europskom prvenstvu u Kaštelima. Antun je SP završio nešto lošije nego regatu u Kaštelima, ali svejedno na vrlo visokom 16. mjestu s tim da je Antun jedrio u "apsolutnoj" kategoriji, odnosno do 19 godina.
Muške flote su odjedrile po 10 i 11 plovova, po pet kvalifikacijskih i pet, odnosno šest, finalnih.
Najbolji rezultat u kvalifikacijama ostvario je Antun i to kao treće mjesto u prvom plovu, dok je Lovri najbolji plasman bilo sedmo mjesto iz trećeg plova. Ostali rezultati su im bili šaroliki i možda je jedino Antun pokazao malo veću stabilnost s ulascima u cilj između 17. i 26. mjesta, dok je Lovri prosjek pokvarila jedna od ispričanih situacija, a ostali ulasci u cilj su mu bili između 10. i 21. mjesta. U svakom slučaju bili su dovoljno dobri da se plasiraju u zlatnu skupinu.
U finalu doživljavaju slične rasplete. Lovre gine u sudarima, ali za vrijeme čistih jedrenja uspijeva završavati na 2. i 7. mjestu, dok se Antun puno iskusnije nosi sa situacijom na regatnom polju, te nastavlja s održavanjem boljeg prosjeka, a bljeskovi regate su mu 4. i 5. mjesto pred sam kraj.
Druga dva naša mladića jedrila su u srebrenoj i smaragdnoj (brončanoj) skupini. Luka Hagenauer trudio se dati svoj maksimum u smaragdnoj skupini i u njoj završava na 39. mjestu, dok Luka Fatović završava kao 28. u srebrenoj skupini. Njih dvojica su još dosta mladi momci i obojica su jedrila u konkurenciji do 17 godina tako da je ispred njih još i vremena i prostora za napredak.
Foto: Elena Giolai
A među djevojkama, kao što je u uvodu napisano, sigurno je najzadovoljnija bila Tea Peteh koja je sa svojim novim rezultatom pokazala da zlato iz Kaštela s Europskog prvenstva nije bio prolazni bljesak. Ovog puta ju je od ponovnog penjanja na postolje dijelilo samo jedno mjesto u poretku, odnosno tri kaznena boda.
Tea je kvalifikacije izvrsno odjedrila. Ulazila je u cilj kao 7., 6. i 2. uz dva kiksa (ako se usporedi s ova tri rezultat), ali u svakom slučaju imala je dovoljno malo bodova da zajedri u zlatnoj skupini. Rezultati iz finala bili su s velikim oscilacijama. Bolji plasmani su joj bili 7., 13. i 14. mjesto, a preostala tri bila su dosta lošija, Sve u svemu na kraju regatu završava s 211 bodova, jednako kao još dvije jedriličarke, ali one nisu imale plasmane bolje od njenog drugog mjesta iz posljednjeg kvalifikacijskog jedrenja.
U generalnom plasmanu to je bilo dovoljno za 25. mjesto.
S 13 mjesta boljim plasmanom, doma se vratila Petra Mastelić, još jedna djevojka naša djevojka koja je izvrsno jedrila i u Kaštelima. Dvanaesto mjesto u generalnom poretku osvojila je s dva četvrta, jednim šestim i dva sedma mjesta kao najboljim rezultatima, te s ostalim rezultatima među kojima se ističe jedan DNC iz kvalifikacija. Iako je ovaj rezultat odbačen (bodovanje je obavljeno sa samo jednim odbacivanjem) ostaje pitanje da li bi da je i ovaj plov odjedrila uspjela ući u deset najboljih na svijetu. Od jedriličarke na 10. mjestu dijelilo ju je samo pet bodova! U svakom slučaju Petr je s ovim rezultatom potvrdila da je u samom vrhu kako europskog, tako i svjetskog ženskog jedrenja u klasi ILCA 6, te da ako nastavi u ovom ritmu možemo od nje očekivati da će postati opasna konkurencija starijim kolegicama možda čak i u borbi za Pariz 2024.!
Foto: Elena Giolai
U zlatnoj skupini jedrila je i Carla de Carina. Nedostajalo je malo više sportske sreće za bolji plasman. Regatu je završila na 55. mjestu.
A naša četvrta djevojka, Iva Rokvić, Svjetsko prvenstvo završava u srebrenoj skupini. U ovoj konkurenciji snašla se vrlo dobro, te završava na sedmom mjestu, odnosno kao druga djevojka u skupini do 17 godina.
Rezultate ženskih flota možete pronaći na ovom linku.
Da se ovako veliko natjecanje može organizirati i u skromnim logističkim uvjetima najbolje je demonstrirao ovaj klub, jer čak nemaju velike klupske prostorije, već prostorom dominira zelena površina i na raspolaganju su imali samo jedan slip. Nastala bi gužva prilikom izvlačenja jedrilica i gumenjaka, ali velikim trudom i angažmanom članova kluba svi problemi su rješavani na zadovoljstvo svih sudionika.
Što se tiče Regatnog odbora, na raspolaganju je imao za Gardu već standardnu opremu - motorizirane bove.
Ovog puta jedriličarima su kurs definirale bove koje su opremljene električnim pentama poput onih koje se kod nas mogu vidjeti na manjim brodovima sportskih i profesionalnih ribolovaca, a koje kad se uključe na nekoj poziciji vode računa o tome da plovilo tu i ostane. S druge strane, Garda je nadaleko poznata po peleru koji puše kroz jutro sa sjeverne strane jezera i po ori koja u poslijepodnevnim satima puše s juga, pa je relativno lako planirati jedrenje i postavljati regatna polja.
Zanimljivo je spomenuti još jedan problem s kojim su se susreli svi treneri koji su došli pratiti svoje jedriličare, a to je da je na početku organizator planirao značajno reducirati broj dozvola za gumenjake. Naime, bilo je prijavljeno oko 120 trenerskih gumenjaka, na oko 300 sportaša, pa je zbog malog broja vezova njihov smještaj bio veliki problem za organizatore. Uglavnom, na kraju su svi dobili dozvole, ali sama usporedba broja trenera i broja natjecatelja je znakovita, pogotovo ako se osvrnemo na našu ekspediciju... 8 natjecatelja naspram 5 trenera! Stvarno treba pronaći način da što više mladih nakon izlaska iz Optimista i ILCA-e 4 nastavi jedriti i u većim inačicama, ili možda krenuti s nekom teenagerima atraktivnijom klasom?
Ovako je osipanje u starijim dobnim skupinama vidljivo bez posebnog poznavanja stanja u jedrenju.
Naslovna foto: Elena Giolai
