Treća ovogodišnja regata Latinskog idra na otoku Murteru jedrila se u nedjelju 15. kolovoza u Betini. Uglavnom je sve bilo po prokušanom organizacijskom receptu, a razlika u odnosu na prethodnih par godina, kao i na sve prethodne ovogodišnje regate iz ovog ciklusa, bilo je to što je vjetra bilo na kapaljku.

Sve vezano uz 19. Regatu za dušu i tilo odvijalo se na Betinskom mulu, na kojem su sve barke i bile vezane. Tu su se obavljale prijave, marendavalo se, pjevalo, a u 14 sati odrađen je i sastanak kormilara, a sat kasnije krenulo se s jedrenjem.

Ove godine puhao je dosta lagani jugozapadnjak, a kako je prvi dio regatnog polja smješten odmah uz sjeveroistočnu obalu otoka Murtera, tako je taj južin bio i još slabiji nego na otvorenom s druge strane Murtera. Sudjelovalo je oko 40 kaića, gajeta i leuta, a ruta na kojoj se jedrilo bila je nešto drugačija nego inače. Ovog puta glavne oznake su bile bove postavljene na dva mjesta. Prva je bila u Plitkoj vali, klasičnoj poziciji i na osnovnoj ruti, a druga je bila postavljena ispred Prosike.

Start je bio s krmama vezanim na rivu i sidrima bačenim ispred gajeta, pa se prvo jedrilo prema Plitkoj vali, zatim prema Prosici, a nakon toga oni koji nisu odustali od jedrenja vraćali su se u Plitku valu nakon koje su jedrili prema cilju.

Kad se uzme u obzir smjer vjetra i pozicije bova može se reći da je ovo bila skoro pa i regata jedrena u štap polju. Podjednako su se jedrile i orca i krma. To je bilo dosta dobro s jedriličarske strane, jer je zahtijevalo taktiziranje u određenim dijelovima, a ne samo puko jurcanje, pa čija barka je brža taj će doći prvi.

S obzirom na neizdašni vjetar na startu je bilo vrlo važno da je član posade zadužen za povlačenje po sidrenom konopu u dobroj formi, kao i da je sidro dobro uhvatilo, a također i da sidreni konopi nisu isprepleteni i da nečije sidro je bačeno preko vašeg.

Ako je to sve dobro odrađeno i nije bilo zaplitanja do prve bove se moralo i viravati, a s obzirom na smjer vjetra slobodno se može reći da su u nešto boljoj poziciji bili oni koji su bili bliže Murteru. Ta pozicija im je omogućavala mnogo dulje jedrenje na desnim uzdama, a kad su morali viravati (ići u burdadu) bili su u prilici kontrolirati konkurenciju. Naravno, sve ovo pod uvjetom da ste dovoljno brzi, poput gajete Trtuša, koja je na kraju i odnijela pobjedu, a koja je upravo i startala s desne strane startne linije.

U ovoj etapi prvi su jedrili relativno brzo, pogotovo u zoni bliže bovi, dok se sporiji dio flote poprilično rastegnuo i oni koji nisu bili u prvim redovima dobivali su još slabiji vjetar. Uglavnom, nekoliko vodećih brodova odjedrilo je i više od pola druge dionice prema Prosici, dok je glavnina pratnje tek uspjela obići bovu u Plitkoj vali.

Ova etapa se jedrila u čistu krmu i u prednosti su bili oni koji su reducirali broj članova posade, te čije barke su lakše i pliće forme, a sigurno je nezanemarivo bilo i to da li su se zaboravili listovi kormila podignuti iz mora, te i na taj način smanjiti otpor jedrenju. 

Krma se jedrila po osjetno slabijem vjetru, a u povratku vjetar više nije ni ravnomjerno popunjavao regatno polje, već su se lovili privatni dricevi kao što se i u određenoj mjeri igralo na kartu sreće u izboru lijeve i desne mogućnosti za jedrenje do Plitke vale.

Vodeće jedrilice i dalje uspješno igraju svoju ulogu favorita i sigurno jedre dalje, dok među pratnjom polako kreću odustajanja. Jedan dio sudionika nije uspio dojedriti do Prosike, odnosno procijenili su da možda dojedre do nje, ali da se neće uspjeti vratiti. Odustajanja su se nastavila kako je prolazilo vrijeme, ali vodeći su i dalje imali nešto više sreće s vjetrom i nastavljaju s jedrenjem.

Ponavlja se situacija sa snagom vjetra koji ponovno jača u blizini Plitke vale. U ovoj fazi bilo je važno da li će se izabrati povratak bliže lanterni s lijeve strane kanala ili sredinom, a o detaljnije o tim izborima ispričao ja kormilar pobjedničke gajete Ante Turčinov:

Start je klasika, pogotovo u Betini... ono što kažu da je start pola regate, pogotovo po ovakvo vjetru.
Dobro smo se uspjeli izvući. Krenuli smo s desne strane, s pontona, to nam je standardna pozicija svake godine.
Dobro smo izašli, sidro je dobro zakučalo, mislim da smo najbolje startali... odmah smo napravili razliku i imali čisti vjetar. Tako da smo imali samo voziti brod što brže i stići na bovu u što manjoj gužvi.
Do nje je bila praktički čista orca. Tu smo napravili malu razliku i uputili se prema dolje, prema Prosici, gdje je bila bova od krme.
Cijelo vrijeme nas je pratila gajeta Godulica i Jezerska gajeta Emilija Lapova. To je nova gajeta... u stvari stara, ali obnovljena. Kupljena je u Betini u pokojnog člana udruge Betinska gajeta 1740.
Kad smo jedrili prema dolje mi smo dali malo više prema Betini, da ne bi upali u bonacu ispod Rata, a koja po ovako slabom vjetru može značajno utjecati. Tako smo povukli smo ekipu za nama.
Kako smo sve više ulazili u kanal tako je vjetar sve više slabio, a to je bilo za očekivati, pa smo se do bove praktički dovukli.
Kad smo zaorcali tu su četiri broda bili na hrpi i onda je bila igra živaca jer se vjetar gasio. Tu je bilo najvažnije što kraćom rutom se domoći kraja, uhvatiti se Betine. U jednom moentu doslovno je svatko imao neki svoj privatni vjetar... nekom je došlo po maestralu, nekom po jugu, nekom ništa...
Mi smo se iz te situacije uspjeli solidno izvuči.
Jezerska ekipa je dobila jedan privatni reful s kojim su se uspjeli izvući ispred nas i praktički nas držali u šaci, imali su kontrolu situacije.
Također nam je i Sirotica došla na samu krmu, ali su onda zapeli u nekoj bonaci, a onda se dovukla i gajeta Dišpetoža koja je na kraju bila druga.
Kad smo ušli u piriju između Betine i Tišnjanskog dijela, tu se vjetar ustalio i mi smo čekali priliku da nas Jezerska ekipa pusti, da nas više ne parira. To se i desilo i to im je bila velika greška jer su na kraju zbog toga i izgubili regatu. Pustili su nas da odemo desno. Oni su otišli lijevo i nakon vire i s njihove i naše strane mi smo im napravili prednost od stotinjak metara i došlido bove čisti s dobrom razlikom da možemo mirno doći do cilja.
I tako da mislim da smo na kraju pedesetak metara bili brži u cilju.
A u posadi su bili još Ivan Skračić, cura mi Ana Ježina, sestra Marija Turčinov, nećakinja Tonka Pavičić i prijateljica Eva Vodopija.
U zadnjih par godina mi nekako uvijek idemo u pet do šest u ekipi, nikad nismo ispod.
Jedra su dosta velika i kad gleda netko sa strane rekao bi da ti ne treba puno ljudi, ali kad dođe friški reful brod zagrabi, pa je bitno uvijek imati dosta kila na brodu. A sad da li se radi o 100 kg više ili manje po meni nije toliko bitno, jer važno je da se reful dobro iskoristi i da brod zaveze i da se zapumpa kad treba i to je to.

Ante Turčinov, Trtuša

 

Nastavak ciklusa Latinskog idra trebao bi biti u Prvić Šepurini, ali još se ne zna konačna odluka. Ono što je sigurno je regata "Vanka škvare", koja će se jedriti posljednje nedjelje u kolovozu. Organizira se u Betini i karakterizira je da je otvorenost za sve što posadama padne na pamet, za razliku od klasičnih regata u kojima mora biti zadovoljeno pravilo "1.6". I na kraju ostaje najveća fešta, Murterska regata za blagdan Sv.Mihovila.

A pravilo "1.6" odnosi se na duljinu jedra na lantini i kaže da njegova maksimalna duljina ne smije prijeći broj koji se dobije kao umnožak duljine trupa pomnoženog s koeficijentom 1.6.

U oglasu regate u Betini čak je bilo i objavljeno u Oglasu da će se obavljati kontrola svih prvoplasiranih po pitanju ovog pravila. Svi standardni sudionici su ga bez problema zadovoljili, dok je nažalost mlada Jezerska posada platila danak neiskustva i tu izgubila drugo mjesto, jer im je duljina jedra na lantini bila veća od dozvoljenog. To je bio razlog zašto je na drugom mjestu na kraju završila Dišpetoža, a na trećem Sirotica.

Za one koji nisu upućeni u podjelu na kaiće, gajete i leute, ona izgleda ovako:

  • gajete - brodovi od 5.5m duljine pa dalje
  • leuti - brodovi od 7.0, duljine, pa dalje
  • kaići - brodovi kraći od 5.5m