Još jedna regata uspješno je organizirana nakon dvogodišnje pauze nastale zbog Korona krize. Ovog puta riječ je o sedmom izdanju popularne noćno/dnevne regate oko otoka Krka, a koju zajedničkim snagama organiziraju JK Jadro iz Selca i JK Burin iz Novog Vinodolskog.

Želja za jedrenjem bila je po najavama vrlo velika, ali nakon što su metereolozi objavili prognoza za petak 17. rujna navečer mnogo posada je odlučilo ipak ostati doma i regatu pratiti putem interneta iz suhih domova. U njihovu obranu može se reći da je ovog puta prognoza bila točna. Do pred start vrijeme je bilo relativno suho uz poneku zalutalu kapljicu kiše, ali oblaci koji su se skupili između Krka i Velebita najavljivali su kišni razvoj situacije.

Odmah u predstartnoj proceduri pada lagana kišica, a nakon signala starta kiša je ozbiljnija, pogotovo kako je flota odmicala prema jugu.

Pretpostavljam da oni koji redovito prate ovu regatu znaju da se naizmjenično start i cilj organiziraju u Selcima i Novom Vinodolskom, a smjer obilaska otoka Krka ovisi o vremenskim uvjetima. Ovogodišnji start organizirali su Selčani, dok je cilj bio u Novom, a RO je flotu poslao južnom rutom, odnosno prema Senjskim vratima, a u povratku su je očekivali sa strane Krčkog mosta.

Tijekom poslijepodneva organizatori su računali samo sa šest jedrilica koje su došle u Selce. Međutim, oko 18:30, pola sata pred start, stižu još dvije jedrilice, da bi doslovno par minuta pred početak predstartne procedure stigla i Enigma, kasnija najbrža jedrilica u realnom vremenu. Zbog njenog iznenadnog dolaska start je i pomaknut deset minuta, tako da je malo nedostajalo da to bude pravi noćni start.

Na samom startu nije bilo nekih pretjeranih iznenađenja. Bura u bok i tko je duži i s više jedara taj je bio na čelu.

Tu komparativnu prednost najbolje su iskoristili Oštro i Selce, Justin ten i JOD 35.

Punim jedrima jurili su brzinama preko 7 čvorova, ali već čim su zašli iza punte koja štiti lučicu u Selcima s južne strane, refuli postaju sve jači, pa lagani Justin kreće u kraćenje glavnog jedra. To bezrezervno iskorištava ekipa Selca koja s robusnijom jedrilicom nema takvih problema i s punom kvadraturom nastavlja prema Senjskim vratima.

Jedini koji su startali u prvom redu, a nisu bili na vrhu, bila je ekipa na malenoj Alohi. Oni su jedini podignuli gennaker s kojim su izabrali odvajanje prema Krku.

Zato je svojih pet minuta slave imala jedina kompletno ženska posada na jedrilici Frajla. Ova odvažna skupina jedriličarki jedno kratko vrijeme bila je čak i ispred jedrilice Oštro. Nažalost, nisu se odvažile na nastavak jedrenja jer su procijenile da su uvjeti ipak preteški za njih, a također im se desilo i paranje glavnog jedra, tako da su se ubrzo vezale u Novom Vinodolskom.

Dok je Frajla još bila u regati, na čelo flote izbija kasnija pobjednica, Enigma. Definitivno je bila riječ o najsofisticiranijoj jedrilici koja je bila na regati, te o posadi koja je iz nje bez straha izvukla maksimum i u uvjetima bure od 30+ čvorova u Senjskim vratima. O tome kako im je bilo na moru ispričao nam je njihov kormilar Petar Šimunović:

Krenuli smo malo sa zakašnjenjem, ali odlično. Bura je lijepo digla, s kišicom, a mi smo krenuli s flokom i punim glavnim. Bilo nas je sedmero i dobro smo ravnali.
A u Vratima smo se malo borili, tamo je bilo svega, a kad smo otvorili Vrata onda su krenule zanimljive igre. Svi su dobili boju u očima :)
Tamo je bilo dosta valovito, a cijelu tu dionicu smo prošli s drifterom, sve do prve bonace kod Plavnika.
A od vrha Plavnika, pa sve do Selaca bilo je svakih 10-15 minuta mijenjanje jedara. Lovio se svaki propuh, a konkurencija se približavala. Koristili smo neki lažni Code 0, u stvari genova bez rola koju dižemo ispred provenog štraja, tako da je to za nas Code 0. Još smo dizali drifter, gennaker i flok, a glavno smo stalno imali puno, bez kraćenja. Možda nekih deset minuta nije bilo puno, ali sve ostalo vrijeme smo dobro ravnali brod.
Uglavnom bili smo dosta ispred konkurencije koju je počastilo vjetrom bliže Krku, a dok je to stiglo do nas prošlo je oko sat vremena. Oni su dobili buru, dok smo mi stali u bonaci, pa smo morali ići u širokom luku.
Čim bi vjetar pao za koji čvor hvatali smo smjer prema Rijeci i Opatiji, a kad bi pojačao onda smo birali brzinu.
To je trajalo negdje do Krčkog mosta, a nakon mosta imali smo jedno lagano nasukavanje. U jednom trenu kurenat nas je bacio u kraj, a vjetar je skroz stao.
Uglavnom, sve je dobro prošlo i onda ponovno kreće nadmudrivanje. Najnapetije je bilo između lanterne kod Jadranova i samog Jadraova. Tamo je rupa od oko 300 metara, svojevrsni Bermudski trokut. Tamo je bilo stvarno najneizvjesnije.
Kurenti su tu redovito snažniji od brzine koju razvija jedrilica pod jedrima. Na jedra možemo ići milju u željenom smjeru, a kurenat nas nosi unatrag s milju i pol.
Mislim da smo to uspjeli proći s minimalnim gubicima. Tu nam se konkurencija približila na par stotina metara i bio nas je strah da nas ne prođu s nekim svojim privatnim refulom. Uglavnom, ispetljali smo se i krenuli smo u polagani bijeg. Opet kroz bonacu.
U bonaci smo bili od izlaza od tih kurenata kod Jadranova, pa skroz sve do Novog. Koliko smo mogli, pratili smo tramontanu s kojom smo mogli jedriti gennakerom.
Tu i tamo smo dizali Code 0 kad bi se nešto malo promijenilo... tako da smo išli u kraj, pa bi se dizali prema Krku... svugdje gdje bi se pojavio neki povjetarac, a u Novi ulazimo s flokom po tramontani.
Posada je bila najbolja moguća i stvarno sam zadovoljan kako je bilo!
Bilo je malo nezgodno na startu s izmjenom brodova, ali je stvarno dobro završilo. Mislim, kad se sjetim Senjskih vrata.... Bura je raščistila nebo, mjesec ogroman, a kurs je bio niz vjetar.
Jurili smo nizbrdo, morska pjena se dizala oko nas... stvarno neopisivo dobar osjećaj! To je vrijedilo svih ranijih i kasnijih muka. Tu su svi dobili još jaču želju za jedrenjem i kasnijim radom na brodu i svim tim izmjenama jedrilja.
Jedrenje u tim dijelu bilo je neopisivo dobro. Val, pjena... pa nekoliko puta smo prošli kroz stvarno velike valove, ali kad smo prošli liniju Vrata - svjetionik onda smo odjurili kao vjetar.
Regata je bila stvarno vrhunska!

Petar Šimunović, Enigma - JK Senj

Prvi od regate odustaje Las Palmas. Iza njih na to se odlučuje posade Frajle i flota od tog trenutka biva podijeljena na dvije grupe. Enigma, Oštro i Selce na vrhu, te Aloha, Morčić 2 i Plan B u pozadini.

Razmak između ove dvije skupine rastao je ulaskom u Vrata. Veće jedrilice taj kanal i jaku buru lakše su podnijele, a najmanja jedrilica u regati, Super B, tu se povlači iz regate i odlazi u Bašku.

Nakon ovog poteza, u regati ostaje pet jedrilica, od kojih na kraju regatu završava njih četiri. Praktički pred ciljem povlači se Morčić 2, jer bonaca je u tim trenucima bila stvarno preteška, a situacija bezizgledna.

Tko je u kojem trenutku gdje bio i što poduzeo, možete pronaći u playbacku, dok iz priložene statistike možete izvući i neke druge korisne podatke. U svakom slučaju, sve je spremno za analizu, a službene rezultate možete pronaći na ovom linku.

 

Statistika

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Enigma 09:33:30 50.87 5.32 15.26
2. Oštro 13:54:07 56.04 4.03 15.68
3. Selce 13:57:30 52.50 3.76 13.10
4. Aloha 20:51:30 54.50 2.61 8.89

 

 

Statistika do odustajanja

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Las Palmas 00:35:00 2.09 3.58 6.78
2. Frajla 01:25:00 7.43 5.25 7.70
3. Super B 03:25:00 14.53 4.25 10.12
4. Morčić 2 25:05:00 61.46 2.45 10.15

 

*statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi

 

Playback