S obzirom da sam tek odnedavna na ovoj funkciji radije bi se okrenuo budućnost i planovima koje imamo za ovu klasu, ali prije svega moram primijetiti pozitivan pomak po pitanju rezultata na EP i SP u 2018. godini. U 2018. smo nastupili i na team raceu na Europskom prvenstvu koji smo završili kao 9. od 16 država. Po pitanju budućih akcija prvo nam sad u ranom proljeću dolaze kvalifikacijske regate, pa početkom travnja kreću izborne regate za reprezentaciju Hrvatske. Po trenutno važećem pravilniku na izborne regate će se kvalificirati 42 jedriličara i jedriličarke iz regije jug, dok će sa sjevera pravo nastupa dobiti njih 38. Prvo će biti dvije regate na sjeveru (Pula i Poreč), a zadnje dvije su na jugu (Split i Zadar). Uz te četiri regate boduje se i plasman na Prvenstvu Hrvatske koje je održano u Zadru, a konačna ljestvica će se dobiti kalkulacijom tri najbolja rezultata. I sredinom svibnja će se znati točan sastav reprezentacija za nastup na SP - petero prvoplasiranih i EP - idućih sedmero. Za vrijeme Uskrsnih praznika planiramo i organizirati jedan kamp gdje bi Savez dijelom participirao u troškovima trenutno najboljih na ljestvici. Također je u planu i kamp sredinom lipnja, prije EP koje je 22-29. lipnja u Francuskoj i SP koje je 6-16. srpnja na Antigui. U sklopu priprema za team race jedna ekipa će ići na Trofeo Marco Rizzotti u Veneciji, možda najjaču team race regatu nakon Svjetskog prvenstva. Nekoliko najboljih na ljestvici ćemo poslati u svibnju i na regatu u Workum. A onda ćemo nakon SP podvući crtu i vidjeti što smo napravili i da li je potrebno nešto mijenjati u sustavu. Za sada sustav ostaje isti, podjela na regije sjever i jug. Mislimo da je to dobro jer se ne mora ići na sve regate, oslobađa se i mogućnost odlaska u inozemstvo na neku regatu.

Josip Golem, klasa Optimist

Juniorski laser je dosta opširan za razliku od mnogih drugih klasa. Pred juniorima je svake godine cijela plejada velikih natjecanja. U nas se njeguju sve podvrste krenuvši od Lasera 4.7 koji se jedri do 18. godine, zatim Laser Radiala koji je ujedno i ženska olimpijska klasa, a jedre u njemu i muški i u juniorskim i seniorskim danima. Svjetska i europska prvenstva za radiale se organiziraju za kormilare i kormilarke do 19. godine, pa za djevojke do 21. godine. Zatim još imamo ISAF Youth, kao svjetsko juniorsko prvenstvo do 19 godina. Onda imamo mušku olimpijsku inačicu, Laser standard u kojem se za juniore organizira SP i EP do 21 godine. Tako da u jednoj godini npr. djevojka od 17 godina može odjedriti SP u 4.7 u grupi do 18 godina, u Radialu u grupama do 19 godina i do 21 godine, te otići na ISAF Youth... puno je prvenstava, puno akcije. Istina, ne dominiramo više toliko u ovim klasama kao što je to bilo na počecima, kad je Laser Standard postao olimpijska klasa, ali svake godine ipak juniori osvoje neku medalju. U 2018. je Ursula Balas donijela broncu s EP u Laseru 4.7, dok je Mare Milić na istoj regati završila 4.I djevojke i momci su bili dobri i na SP gdje ih je bilo u top ten. Jednako tako imali smo i zapažene rezultate u Radialima, u Standardu je Stipe Gašpić u posljednji dan regate ušao kao četvrti... u svakom slučaju možemo zaključiti da dobro radimo i da uvijek netko iskoči s rezultatom, pogotovo kad se uzme u obzir da se na tim regatama natječe po tristotinjak njihovih vršnjaka. Veseli i to što se sad pojavilo nekoliko momaka do 21 godine koji redovito jedre na kriterijskim regatama za standarde i da neki od njih imaju olimpijskih kvaliteta i da bi Tonći i Gašo mogli dobiti svoje dostojne nasljednike u dogledno vrijeme. I ne smijem zaboraviti istaknuti da imamo uzlazni trend po broju natjecatelja na juniorskim rang ljestvicamana kojima se trenutno nalazi oko 90 imena!

Teo Piasevoli, juniorske klase

Prošla sezona nam nije baš bila pretjerano dobra. Najbolje u svemu je što smo ispunili normu za Tokio, ali generalno sam očekivao mnogo više. Istina, objektivne okolnosti su bile takve da smo pri kraju sezone popustili. Mislim da otvaranje nije bilo toliko loše, ali sami kraj, regata u Aarhusu, nas je malo razočarao. Iako smo se tamo pripremali nismo se snašli. Nismo imali koncentraciju za to sve izvući do kraja... U dobre strane 2018. spada i to što smo zadovoljni olimpijskim poljem u Enoshimi i treninzima koje smo napravili tamo, pa čak i regatom koja na kraju nije donijela neki veliki rezultat, ali se napravio jedan određeni pomak u odnosu na Aarhus. A što se tiče 2019. plan nam je da sad krajem siječnja idemo na Maltu. Tamo ćemo isključivo trenirati, tako da ove godine nema nikakvih planova po pitanju Miamija kojeg preskačemo nakon 9 godina. Prva regata nam je u ožujku u Splitu, Prvenstvo Hrvatske, Mornarevu regatu i testiranje opreme, a onda kreće Palma, Francuska, EP u Genovi i SP u Japanu koje je nešto ranije pa smo zbog toga morali promijeniti neke stvari u programu.

Jozo Jakelić, trener

Mogu se pohvaliti da se ove godine broj posada povećao. U Zadru ih je 6, u Opatiji dvije, kao i u Labuda. Eto nešto se napokon pomaknulo po tom pitanju, a ima i dosta djece koja su vidjela što se dešava, pa se možda oformi još neka ekipa. Napokon smo uspjeli u Hrvatskoj steći uvjete za svoj kriterij i malo podignuti nacionalne regate. Trenutno se regate za 420 organiziraju u Zadru i Lovranu, a trebala je jedna biti i u Puli jer talijani tamo dolaze na pripreme, pa se nadamo da će se u 2019. realizirati taj dio priče. Prva ideja je bila da to bude u sklopu regate Sv.Nikole, ali zaključeno je da bi to bilo malo nezgodno i da trebamo pronaći novi termin. Što se juniorskih rezultata tiče imali smo nastup na ISAF Youth regati, kad su djevojke završile 9. i to nam je najbolji lanjski rezultat. Po pitanju skifova nema nekih bitnijih razlika u odnosu na prijašnje godine. Konkretno u Uskoku je klub izabrao 420, tako da se nismo upuštali u 29ere. Razloga je više, a najvažniji su ti što je 420 bolji brod i klasa je dosta razvijena u Italiji, pa nam je dosta jednostavnije po pitanju regata. A u 49eru trenutno imamo samo jednu juniorsku posadu i naravno, braću Fantela koji su i aktualni svjetski prvaci i projekt za sebe. I imamo još i jednu žensku posadu u 49erFX. One nastavljaju s programom rada jer su u Aarhusu bile u prvih 25 nacija, kao i među 15 najboljih europljanki na EP.

Karlo Krpeljević, tajnik za 470 i 49er

Moram reći da je ovo bila jedna tužna sezona iz dva razloga. Prvi je taj što nas je napustio Lukša Cicareli. To je jedan veliki gubitak jer je bio veliki prijatelj jedrenja i glavna snaga klase Finn u Hrvatskoj. A druga stvar što me žalosti je to što je ovo prvi put nakon puno vremena da nismo izborili olimpijsku normu u prvoj godini olimpijskih ciklusa. Tako da mi je žao što se tu prekinula ta stvarno duga tradicija. Druga, svijetlija, strana medalje su naši kormilari, Josip Olujić i Neno Bugarin koji su stvarno veliki potencijal, zajedno s Milanom Vujasinovićem koji je taj status dokazao već mnogo puta. U sezoni 2018. imali su dobre nastupe, ali svima im je na kraju nešto nedostajalo. U nekim situacijama to je bio manjak dužeg seniorskog staža u najjačoj konkurenciji, nekad "izgaranje" u otvaranju regate i gubitak energije koji sebi nisu dopustili konkurenti. Inače budućnost klase Finn ne djeluje baš svijetlo ni na lokalnoj ni na globalnoj razini. Oduvijek je bio malen broj jedriličara u ovoj klasi kod nas i nikad nismo imali široku bazu poput optimista ili lasera, a s obzirom na brisanje klase s olimpijskog programa u nas bi ona lako mogla završiti u povijesnim arhivima. Iduća šansa našim kormilarima da osvoje mjesto za Tokio je ove godine na Siciliji. Kad se sve uzme u obzir nezavidna situacija je ispred njih kako po pitanju ovog olimpijskog ciklusa tako i po pitanju nastavka njihove profesionalne karijere.

Ivan Kljaković Gašpić, tajnik klase Finn

U 2018. je najvažnija bila Rogoznica i sve se vrtilo oko nje. Rezultati su bili fenomenalni! Osvojili smo 1., 2., 5., 6. i 8. mjesto. S druge strane činjenica je da nam se malo smanjio broj stalnih sudionika na kriterijskim regatama. Vjerojatno iz razloga što je ovako dobra reprezentacija dvosjekli mač. Pored konstantno najboljih u svijetu teško je u kratkom vremenu izboriti svoje mjesto u reprezentaciji, pa to nekad djeluje obeshrabrujuće. Mislim da je riječ o jedriličarskoj kategoriju kroz koju su prošli skoro svi najbolji hrvatski jedriličari. Spomenimo da modelarsku stavku u svojim biografijama imaju Marko Marinović, Frano Brate, Tonči Antunović, Filip Jurišić, Tonći Stipanović, Jozo Jakelić, Tomislav Bašić, Denis Vukas, sad se aktivirao i Ivan Kljaković Gašpić. Osim s klasom IOM svi koji su bave jedrenjem radio upravljanim jedrilicama sudjeluju u zajedničkom projektu klase, Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatske zajednice tehničke kulture na akcijama upoznavanja mladih s klasom RG 65 - Dragon Force. Riječ je o dosta opsežnom projektu gdje se osposobljavaju mentori, organiziraju radionice, pa čak i ozbiljno zainteresiranim jedriličarskim klubovima poklanjaju kompletno opremljene jedrilice ove klase.

Zoran Grubiša, tajnik radio upravljanih klasa

Klasa je aktivna kod nas već duži niz godina i malo po malo svake godine ide prema naprijed i po broju barki i regata... sve skupa smo to uspjeli podignuti na jedan viši nivo. Raširili smo se i na jug. Trenutno je i u Splitu jaka baza naše klase. Sve u svemu ja kao tajnik, a vjerujem i svi ostali, smo zadovoljni s tim što je stalno aktivno 9 posada. U 2018. smo malo smanjili broj regata. Razlog je da budemo sigurni da ćemo svi pokušati doći na svaku od njih. Regate kreću s Kupom Galeba, pa zatim ide vrlo jaka međunarodna regata u Mošćeničkoj dragi. U Trstu je dosta jaka talijanska flota i imamo sreće da stvarno dobro surađujemo s njima, pa oni dolaze u Dragu, mi u Trst... posljednje dvije godine PH je bilo u Splitu... 2018. će obilježiti i to što se JK Split kandidirao za EP klase 2020. godine i dobio kandidaturu. Vrlo smo sretni zbog toga, a očekujemo da će to biti ili kolovoz ili rujan, a na regatnom polju bi moglo biti oko 80 šljuka. 2012. je JK Pesja u Omišlju organizirao Prvenstvo južne Europe, tako da se može reći da je vidljiv kontinuitet kvalitetnog rada. Velika nam je želja da se još proširimo. Žao nam je što još nema niti jedne šljuke u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, Pula se malo uspavala... ali mi što smo tu dosta smo kompaktni, jedrimo, uživamo...

Damir Vranić, tajnik klase Šljuka

U 2018. smo uz Prvenstvo Hrvatske organizirali još jednu regatu, Croatel Cup. Na obje regate je nastupilo po 5 jedrilica. Istina mali broj, ali regate su bile izvrsne! Na Croatel Cupu su bili i Fantela, Stipanović, Mišura, Arapov i ja. Bilo tko od njih da sad ide na svjetsko mogao bi sigurno biti u top 20. Tako da je u biti flota mala, ali jaka. Žao mi je što iz Šibenika nije stigla bar jedna ekipa, ali ne odustajemo, nastojat ćemo i njih što prije vratiti na more. Stvarno se nadamo efektivnom povećanju flote jer imamo u planu još nekoliko ozbiljnih akcija koje bi trebale privući zainteresirane. Inače po pitanju organizacije regata odlučili smo Croatel Cup pomaknuti u srpanj, jer nam se čini da je studeni (kad je organiziran Croatel Cup u 2018.) ipak termin zbog kojeg se mnogi obeshrabre i izgube želju za izlaskom na more. Imamo dogovor s Trščanskom flotom i mađarima da podržavamo jedne druge i da međusobno idemo bar na državna prvenstva. U tom duhu imamo u planu nastup na Tito Nordio Cupu u Trstu, idemo na EP na Lago di Garda, a posada Mišura - Barač će vrlo vjerojatno i na Sardiniju na SP. Što se tiče ulaganja u u ovaj vid jedrenja treba reći da se jedrilica u dobrom stanju može pronaći za 5 do 6.000€. I slobodno se s takvom jedrilicom može nastupiti na bilo kojoj regati bez straha da ćete se blamirati. Tako da ako netko ima želju novac i nije prevelik problem, već pronalazak slobodnog vremena za treniranje i odlaske na regate.

Marko Marinović, kapetan Dalmatinske flote

Moram  se pohvaliti da imamo dosta dobar kontinuitet, a čak i napredak nam polazi za rukom. Imali smo klasične hendikepe koji se događaju svima kad dođu u neke godine... brakovi, djeca, tu i tamo se netko razboli... a s druge strane smo dobili nove članove. Ove godine značajniji napredak je napravljen u Šibeniku, gdje je naš dugogodišnji član Danijel Kraljev napravio novu bazu s dva katamarana i novim mladim članovima, slobodno mogu kazati da je tamo oformljen pravi inkubator novih posada. I neskromno mogu reći da od tih klinaca očekujemo velike rezultate u vremenu koje dolazi. Cijela scena nam je u posljednje vrijeme postala kompetitivnija, regate su sve zanimljivije i uzbudljivije i izgubio se onaj turistički štih iz prvih dana kad je rezultat bio u drugom planu. Naravno, druženje je ostalo važan element naših okupljanja i uvijek smo otvoreni za pružanje podrške svima koji nam se žele priključiti. Od prošle godine se u Dubrovniku može vidjeti i nekoliko katamarana A klase. Najvažnija razlika između njih i F18 je u tome što su oni jednosjedi i više su limitirani po pitanju uvjeta u kojima se može na njima jedriti. Ali bitno je jedrenje i promocija sporta. Moram istaknuti da je F18 ipak još uvijek najatraktivnija klasa katamarana bez foilova, a koja se nalazi u platežnom razredu koji odgovara našem okruženju. Prosječne cijene su 2 do 3.000 €, a za 5.000 € se već može pronaći vrhunski brod. Za razliku od toga olimpijska Nacra 17 je mnogostruko skuplja i od ove sezone na njoj će jedriti Igor Marenić i Karla Šavar s olimpijskim pretenzijama. Mi smo im kao klasa na početku izašli u susret, omogućili da na našim F18icama osjete što je to jedrenje na katamaranu i držimo im palčeve da uspiju u svom naumu.

Draško Andrić, tajnik klase F18

U nas trenutno klasa nije baš brojna. Dok Mihovil Fantela nije prešao jedriti s bratom na 49er bilo nas je 5 muških i jedna djevojka, a sad nas je sve skupa petero. Nažalost, situacija s našom klasom je takva da ako se ne mogu pratiti regate u inozemstvu onda se nema tu što tražiti. Klubovi ovo slabo prate, pa svi novi koji žele ući u RS:X ne mogu doći u neki klub i reći da se žele s tim baviti. Tako da se sve svodi na individualnu nabavku opreme i to je najveći problem zašto se kod nas klasa ne razvija. Jednostavno, nema dovoljno opreme koja bi se mogla dati i početnicima. Ranije se znalo dogoditi da i stranci dođu kod nas na regate koje su se znale organizirati u sklopu Split Olympic Sailing Weeka i u sklopu Prvenstva Hrvatske. Tu smo znali jedriti s mađarima i slovencima, ali posljednjih 4-5 godina to je prestalo. Što više se razina jedrenja mene i Mihovila podizala to je sve manje novih bilo koji su se upuštali u to. A 2019. nam je vrlo važna jer ćemo u rujnu na Gardi na SP imati šansu za izboriti normu i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Prije toga ćemo ići na nekoliko regata među kojima je EP na Palmi, ali glavni cilj nam je ipak SP.

Luka Mratović, tajnik klase RS:X

U 2018. se nastavila uspješna suradnja s glavnim sponzorom našeg kup natjecanja, D-Marinom, a po ugovoru koji imamo potpisan s njima ta suradnja će se nastaviti i u 2019. godini. Ta suradnja je osigurala mogućnost da članovi Udruge trebaju samo doći na regatu i jedriti. Startnine se plaćaju samo na PH gdje se na taj način participira u pokrivanju povećanih troškova organizacije zbog zahtjeva kategorizacije i duljeg trajanja natjecanja. Unatoč tim pogodnostima s kojima se izašlo u susret mnogim kormilarima koji su izliku nedolaženja na regate pronalazili u iznosima startnina, broj sudionika stagnira i uglavnom regatava uvijek istih 7-8 posada. S druge strane veseli to što se na PH pojavilo nekoliko novih ekipa na vrlo konkurentnim jedrilicama. Pretpostavljam da je razlog nedolazaka tih novih posada na ostale regate u Kupu identičan drugim klasama u kojima je sličan problem i gdje zbog kvalitete i nivoa na kojima jedre oni koji su dulje uključeni u rad tih klasa novopridošli brzo odustaju. Vjerujem da bi malo više upornosti i strpljenja sigurno i novim timovima urodilo plodom i donijelo dobre rezultate. U tom pogledu nadam se da će 2019. biti dosta bolja i aktivnija od 2018. godine jer će u lipnju JK Val u Šibeniku organizirati D-Marin ORC Svjetsko prvenstvo. Do prvenstva imamo u planu organiziranje regata u Zadru i Šibeniku, a očekujemo i da će Uskrsna regata također ostati u sklopu Kupa. S obzirom na lokaciju SP očekujemo da će se prijaviti dvadesetak posada iz Hrvatske, a svima bi im vrlo dobro došlo sudjelovanje na tim proljetnim regatama koje će sigurno biti vrlo dobri treninzi prije glavnog događaja u Šibeniku. Što se tiče jesenskog nastavka sezone na posljednjem sastanku Udruge smo odlučili da će se tada jedriti samo PH. 

Hrvoje Duvančić, tajnik Udruge ORC jedriličara