Kraj stare i početak nove su pravo vrijeme za presjek godine koja je iza nas. A najbolji sugovornici za ovu temu su definitivno tajnici klasa koje djeluju pod okriljem Hrvatskog jedriličarskog saveza.
World Sailing, kao globalna jedriličarska organizacija među svim ostalim pravilima propisao je i kako se dijele klase. Po njihovim naputcima podjela izgleda ovako:
Olympic / Olimpijske klase
Centerboard / Jedrilice sa pomičnom kobilicom
Keelboat / Jedrilice sa nepomičnom kobilicom
Multihull / Višetrupci
Boards / Daske
Yacht / Krstaši
Radio Sailing / Radio upravljane jedrilice
Daljnja podjela unutar svake od ovih glavnih skupina ovisi o pojedinom jedriličarskom savezu i ciljevima razvoja određenih lokalnom tradicijom i aspiracijama njegovih članova. U skladu s tim unutar Hrvatskog jedriličarskog saveza podjela izgleda ovako:
Olympic / Olimpijske klase
- Finn
- Laser
- 49er
- 470
- RS:X
Centerboard / Jedrilice sa pomičnom kobilicom
- Optimist
- Šljuka
- Laser 4.7
- Laser Radial
- Laser Standard - juniori
Keelboat / Jedrilice sa nepomičnom kobilicom
- Zvijezda
Multihull / Višetrupci
- F18
Boards / Daske
- Daske neolimpijske
- Kiteboarding
- Techno 293
Radio Sailing / Radio upravljane jedrilice
- IOM
- RG 65
Nekako je logično da priča krene od početka, a to je kod većine jedriličara klasa Optimist. Uz Kadet na kojem se i kod nas aktivno jedrilo do prije dvadesetak godina, Optimisti spadaju u najrašireniju svjetsku klasu. U Hrvatskoj se u "kadicama" jedri u skoro svim jedriličarskim klubovima, a organizacija je u 2018. imala male izmjene u sastavu rukovodstva. Tajnik klase do jeseni je bio Ronald Spišić, a na funkciji ga je zamijenio Josip Golem:
S obzirom da sam tek odnedavna na ovoj funkciji radije bi se okrenuo budućnost i planovima koje imamo za ovu klasu, ali prije svega moram primijetiti pozitivan pomak po pitanju rezultata na EP i SP u 2018. godini. U 2018. smo nastupili i na team raceu na Europskom prvenstvu koji smo završili kao 9. od 16 država. Po pitanju budućih akcija prvo nam sad u ranom proljeću dolaze kvalifikacijske regate, pa početkom travnja kreću izborne regate za reprezentaciju Hrvatske. Po trenutno važećem pravilniku na izborne regate će se kvalificirati 42 jedriličara i jedriličarke iz regije jug, dok će sa sjevera pravo nastupa dobiti njih 38. Prvo će biti dvije regate na sjeveru (Pula i Poreč), a zadnje dvije su na jugu (Split i Zadar). Uz te četiri regate boduje se i plasman na Prvenstvu Hrvatske koje je održano u Zadru, a konačna ljestvica će se dobiti kalkulacijom tri najbolja rezultata. I sredinom svibnja će se znati točan sastav reprezentacija za nastup na SP - petero prvoplasiranih i EP - idućih sedmero. Za vrijeme Uskrsnih praznika planiramo i organizirati jedan kamp gdje bi Savez dijelom participirao u troškovima trenutno najboljih na ljestvici. Također je u planu i kamp sredinom lipnja, prije EP koje je 22-29. lipnja u Francuskoj i SP koje je 6-16. srpnja na Antigui. U sklopu priprema za team race jedna ekipa će ići na Trofeo Marco Rizzotti u Veneciji, možda najjaču team race regatu nakon Svjetskog prvenstva. Nekoliko najboljih na ljestvici ćemo poslati u svibnju i na regatu u Workum. A onda ćemo nakon SP podvući crtu i vidjeti što smo napravili i da li je potrebno nešto mijenjati u sustavu. Za sada sustav ostaje isti, podjela na regije sjever i jug. Mislimo da je to dobro jer se ne mora ići na sve regate, oslobađa se i mogućnost odlaska u inozemstvo na neku regatu.
Josip Golem, klasa Optimist
Iz klase Optimist nastavak jedriličarskog razvoja u većini klubova ide u smjeru juniorskih klasa na trupu Lasera, a u nekoliko klubova se pruža mogućnost učenja vještina jedrenja u dvosjedima. Trup i pripadajuća oprema je zajednička i juniorima i onima koji imaju težnju zajedriti na Olimpijskim igrama, dok je razlika napravljena u jarbolima i jedrima.
Tajništvo zaduženo za usmjeravanje juniora je od prošle jeseni također dobilo novu osobu na čelu, a ovog odgovornog posla se prihvatio Teo Piasevoli:
Juniorski laser je dosta opširan za razliku od mnogih drugih klasa. Pred juniorima je svake godine cijela plejada velikih natjecanja. U nas se njeguju sve podvrste krenuvši od Lasera 4.7 koji se jedri do 18. godine, zatim Laser Radiala koji je ujedno i ženska olimpijska klasa, a jedre u njemu i muški i u juniorskim i seniorskim danima. Svjetska i europska prvenstva za radiale se organiziraju za kormilare i kormilarke do 19. godine, pa za djevojke do 21. godine. Zatim još imamo ISAF Youth, kao svjetsko juniorsko prvenstvo do 19 godina. Onda imamo mušku olimpijsku inačicu, Laser standard u kojem se za juniore organizira SP i EP do 21 godine. Tako da u jednoj godini npr. djevojka od 17 godina može odjedriti SP u 4.7 u grupi do 18 godina, u Radialu u grupama do 19 godina i do 21 godine, te otići na ISAF Youth... puno je prvenstava, puno akcije. Istina, ne dominiramo više toliko u ovim klasama kao što je to bilo na počecima, kad je Laser Standard postao olimpijska klasa, ali svake godine ipak juniori osvoje neku medalju. U 2018. je Ursula Balas donijela broncu s EP u Laseru 4.7, dok je Mare Milić na istoj regati završila 4.I djevojke i momci su bili dobri i na SP gdje ih je bilo u top ten. Jednako tako imali smo i zapažene rezultate u Radialima, u Standardu je Stipe Gašpić u posljednji dan regate ušao kao četvrti... u svakom slučaju možemo zaključiti da dobro radimo i da uvijek netko iskoči s rezultatom, pogotovo kad se uzme u obzir da se na tim regatama natječe po tristotinjak njihovih vršnjaka. Veseli i to što se sad pojavilo nekoliko momaka do 21 godine koji redovito jedre na kriterijskim regatama za standarde i da neki od njih imaju olimpijskih kvaliteta i da bi Tonći i Gašo mogli dobiti svoje dostojne nasljednike u dogledno vrijeme. I ne smijem zaboraviti istaknuti da imamo uzlazni trend po broju natjecatelja na juniorskim rang ljestvicamana kojima se trenutno nalazi oko 90 imena!
Teo Piasevoli, juniorske klase
Stariji uzori u nas za juniorsku flotu lasera se vjerojatno mogu nabrojati na prste jedne ruke i pronaći u Tonćiju Stipanoviću i Filipu Jurišiću, našim najaktivnijim seniorima. U Hrvatskoj postoji još samo nekoliko seniora koji jedre u Laser Standardu, ali nisu ovoliko prisutni na inozemnoj sceni kao Mornarev dvojac.
Evo što je o njihovoj protekloj sezoni izjavio njihov trener Jozo Jakelić:
Prošla sezona nam nije baš bila pretjerano dobra. Najbolje u svemu je što smo ispunili normu za Tokio, ali generalno sam očekivao mnogo više. Istina, objektivne okolnosti su bile takve da smo pri kraju sezone popustili. Mislim da otvaranje nije bilo toliko loše, ali sami kraj, regata u Aarhusu, nas je malo razočarao. Iako smo se tamo pripremali nismo se snašli. Nismo imali koncentraciju za to sve izvući do kraja... U dobre strane 2018. spada i to što smo zadovoljni olimpijskim poljem u Enoshimi i treninzima koje smo napravili tamo, pa čak i regatom koja na kraju nije donijela neki veliki rezultat, ali se napravio jedan određeni pomak u odnosu na Aarhus. A što se tiče 2019. plan nam je da sad krajem siječnja idemo na Maltu. Tamo ćemo isključivo trenirati, tako da ove godine nema nikakvih planova po pitanju Miamija kojeg preskačemo nakon 9 godina. Prva regata nam je u ožujku u Splitu, Prvenstvo Hrvatske, Mornarevu regatu i testiranje opreme, a onda kreće Palma, Francuska, EP u Genovi i SP u Japanu koje je nešto ranije pa smo zbog toga morali promijeniti neke stvari u programu.
Jozo Jakelić, trener
Što se tiče dvosjeda priča u našem jedrenju je unatoč bogatoj tradiciji vrlo siromašna. Fenomenalni rezultat sa zlatom iz Rija posade Fantela - Marenić stvarno je teško ponoviti, kao i lanjsko svjetsko zlato braće Fantela u 49eru, ali s druge strane nije nam ni baza u ovim klasama dovoljno velika da bi bar statistički u nekoj izglednoj budućnosti mogli očekivati bar sličan rezultat.
Foto: Nikola Šiško
Trenutno se s juniorskim dvosjedom, klasom 420 jedri samo u Zadru, Opatiji, Lovranu i Splitu, dok je 470 zastupljen samo s par posada u Splitu. Još lošija situacija je u skifovima koji su trenutno aktivni samo u Zadru. Manja varijanta, 29er je samo jedno kratko vrijeme bila kod nas, a u njemu je jedrila posada Bašić-Fižulić koji su 2010. dojedrili do 4. mjesta na EP. Poslije toga na moru se mogu vidjeti samo 49eri.
Tajnik olimpijskih dvosjeda je Karlo Krpeljević:
Mogu se pohvaliti da se ove godine broj posada povećao. U Zadru ih je 6, u Opatiji dvije, kao i u Labuda. Eto nešto se napokon pomaknulo po tom pitanju, a ima i dosta djece koja su vidjela što se dešava, pa se možda oformi još neka ekipa. Napokon smo uspjeli u Hrvatskoj steći uvjete za svoj kriterij i malo podignuti nacionalne regate. Trenutno se regate za 420 organiziraju u Zadru i Lovranu, a trebala je jedna biti i u Puli jer talijani tamo dolaze na pripreme, pa se nadamo da će se u 2019. realizirati taj dio priče. Prva ideja je bila da to bude u sklopu regate Sv.Nikole, ali zaključeno je da bi to bilo malo nezgodno i da trebamo pronaći novi termin. Što se juniorskih rezultata tiče imali smo nastup na ISAF Youth regati, kad su djevojke završile 9. i to nam je najbolji lanjski rezultat. Po pitanju skifova nema nekih bitnijih razlika u odnosu na prijašnje godine. Konkretno u Uskoku je klub izabrao 420, tako da se nismo upuštali u 29ere. Razloga je više, a najvažniji su ti što je 420 bolji brod i klasa je dosta razvijena u Italiji, pa nam je dosta jednostavnije po pitanju regata. A u 49eru trenutno imamo samo jednu juniorsku posadu i naravno, braću Fantela koji su i aktualni svjetski prvaci i projekt za sebe. I imamo još i jednu žensku posadu u 49erFX. One nastavljaju s programom rada jer su u Aarhusu bile u prvih 25 nacija, kao i među 15 najboljih europljanki na EP.
Karlo Krpeljević, tajnik za 470 i 49er
Uz JK Uskok još je i JK Labud ozbiljno ulagao u dvosjede i to u juniorske posade u 470. Najaktivnije su bile djevojke Dragojević - Zelić uz koje su se za ovu klasu zainteresirale još jedna muška i jedna mješovita posada. Međutim, na kraju prošle godine došlo je do promjena u klubu koje za posljedicu imati drastično smanjenje ulaganja u rad ove klase, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li se ova priča u Labudu ipak nastaviti.
Split je bio i ostao jedini centar u kojem se ozbiljno radilo u klasi Finn. Kontinuirani niz dug više desetljeća nastavljen je i u 2018. godini s čak tri kormilara koja se nadaju nastupu na idućim Olimpijskim igrama, a koje su po svemu sudeći i posljednje na kojima će tu mogućnost imati jedriličari u toj klasi. Tajnik za "fince" je jedan od najuspješnijih njihovih prethodnika, Ivan Kljaković Gašpić:
Moram reći da je ovo bila jedna tužna sezona iz dva razloga. Prvi je taj što nas je napustio Lukša Cicareli. To je jedan veliki gubitak jer je bio veliki prijatelj jedrenja i glavna snaga klase Finn u Hrvatskoj. A druga stvar što me žalosti je to što je ovo prvi put nakon puno vremena da nismo izborili olimpijsku normu u prvoj godini olimpijskih ciklusa. Tako da mi je žao što se tu prekinula ta stvarno duga tradicija. Druga, svijetlija, strana medalje su naši kormilari, Josip Olujić i Neno Bugarin koji su stvarno veliki potencijal, zajedno s Milanom Vujasinovićem koji je taj status dokazao već mnogo puta. U sezoni 2018. imali su dobre nastupe, ali svima im je na kraju nešto nedostajalo. U nekim situacijama to je bio manjak dužeg seniorskog staža u najjačoj konkurenciji, nekad "izgaranje" u otvaranju regate i gubitak energije koji sebi nisu dopustili konkurenti. Inače budućnost klase Finn ne djeluje baš svijetlo ni na lokalnoj ni na globalnoj razini. Oduvijek je bio malen broj jedriličara u ovoj klasi kod nas i nikad nismo imali široku bazu poput optimista ili lasera, a s obzirom na brisanje klase s olimpijskog programa u nas bi ona lako mogla završiti u povijesnim arhivima. Iduća šansa našim kormilarima da osvoje mjesto za Tokio je ove godine na Siciliji. Kad se sve uzme u obzir nezavidna situacija je ispred njih kako po pitanju ovog olimpijskog ciklusa tako i po pitanju nastavka njihove profesionalne karijere.
Ivan Kljaković Gašpić, tajnik klase Finn
Osim jedriličara i jedriličarki u olimpijskim klasama i njihovih zapaženih rezultata na međunarodnoj sceni, 2018. godinu je obilježio i rad modelara, jedriličara koji fizički nisu u svojim jedrilicama. Unatoč toj velikoj razlici u odnosu na klasične jedriličare u ovoj disciplini je vrlo velik udio jedriličara koji su ostvarili zavidne karijere i rezultate u skoro svim ostalim klasama, a trenutno su najtraženiji u ulogama taktičara u ozbiljnim posadama ORC krstaša.
Kruna sezone 2018. i jedan od najboljih reprezentativnih rezultata do sada je čak 5 hrvatskih jedriličara u top 8 na Europskom prvenstvu klase IOM koje je JK Val iz Šibenika organizirao u travnju u Rogoznici. Evo što je o radu svoje klase rekao njen dugogodišnji tajnik Zoran Grubiša, kojem će 2018. ostati u vrlo lijepo sjećanju kao godina u kojoj je izabran za glavnog ORC premjerača na globalnoj razini:
U 2018. je najvažnija bila Rogoznica i sve se vrtilo oko nje. Rezultati su bili fenomenalni! Osvojili smo 1., 2., 5., 6. i 8. mjesto. S druge strane činjenica je da nam se malo smanjio broj stalnih sudionika na kriterijskim regatama. Vjerojatno iz razloga što je ovako dobra reprezentacija dvosjekli mač. Pored konstantno najboljih u svijetu teško je u kratkom vremenu izboriti svoje mjesto u reprezentaciji, pa to nekad djeluje obeshrabrujuće. Mislim da je riječ o jedriličarskoj kategoriju kroz koju su prošli skoro svi najbolji hrvatski jedriličari. Spomenimo da modelarsku stavku u svojim biografijama imaju Marko Marinović, Frano Brate, Tonči Antunović, Filip Jurišić, Tonći Stipanović, Jozo Jakelić, Tomislav Bašić, Denis Vukas, sad se aktivirao i Ivan Kljaković Gašpić. Osim s klasom IOM svi koji su bave jedrenjem radio upravljanim jedrilicama sudjeluju u zajedničkom projektu klase, Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatske zajednice tehničke kulture na akcijama upoznavanja mladih s klasom RG 65 - Dragon Force. Riječ je o dosta opsežnom projektu gdje se osposobljavaju mentori, organiziraju radionice, pa čak i ozbiljno zainteresiranim jedriličarskim klubovima poklanjaju kompletno opremljene jedrilice ove klase.
Zoran Grubiša, tajnik radio upravljanih klasa
U 2018. godini mogao se primijetiti i pojačan rad klase Šljuka (engl. Snipe). Riječ je o klasi koja omogućava jedriličarima svih godišta i različite fizičke spreme da još uvijek uživaju u atraktivnim akcijama na moru. Kod nas je klasa bila najaktivnija u Kvarnerskom bazenu, ali posljednjih godinu - dvije počele su se formirati posade i u Dalmaciji. Damir Vranić je osoba koja je zadužena za njihov rad u Hrvatskoj:
Klasa je aktivna kod nas već duži niz godina i malo po malo svake godine ide prema naprijed i po broju barki i regata... sve skupa smo to uspjeli podignuti na jedan viši nivo. Raširili smo se i na jug. Trenutno je i u Splitu jaka baza naše klase. Sve u svemu ja kao tajnik, a vjerujem i svi ostali, smo zadovoljni s tim što je stalno aktivno 9 posada. U 2018. smo malo smanjili broj regata. Razlog je da budemo sigurni da ćemo svi pokušati doći na svaku od njih. Regate kreću s Kupom Galeba, pa zatim ide vrlo jaka međunarodna regata u Mošćeničkoj dragi. U Trstu je dosta jaka talijanska flota i imamo sreće da stvarno dobro surađujemo s njima, pa oni dolaze u Dragu, mi u Trst... posljednje dvije godine PH je bilo u Splitu... 2018. će obilježiti i to što se JK Split kandidirao za EP klase 2020. godine i dobio kandidaturu. Vrlo smo sretni zbog toga, a očekujemo da će to biti ili kolovoz ili rujan, a na regatnom polju bi moglo biti oko 80 šljuka. 2012. je JK Pesja u Omišlju organizirao Prvenstvo južne Europe, tako da se može reći da je vidljiv kontinuitet kvalitetnog rada. Velika nam je želja da se još proširimo. Žao nam je što još nema niti jedne šljuke u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, Pula se malo uspavala... ali mi što smo tu dosta smo kompaktni, jedrimo, uživamo...
Damir Vranić, tajnik klase Šljuka
Po mnogim jedriličarima jedna od najljepših klasa je Zvijezda. Definitivno je jedna od najstarijih i u svakom jedriličarskom klubu s malo duljom tradicijom na nekom od zidova s fotografijama sigurno će se pronaći i fotografije ovih ljepotica.
Dugo vremena se ova klasa njegovala samo u Rijeci gdje je obitelj Lovrović mnogo ulagala u jedrenje na zvijezdama, a taj njihov trud im se vratio kvalifikacijama za jedrenje na čak dvije olimpijske regate! Nekako u vrijeme posljednje olimpijske kampanje Lovrovićevih u Splitu se kreće s opremanjem nekoliko ovih jedrilica, Mate Arapov kreće s ozbiljnijim angažmanom i ozbiljnim planovima, a priča se polako širi i na Trogir, Biograd i Šibenik. Ali etuzijazam ubrzo nestaje i sve do prije godinu - dvije nije bilo nikakvih pozitivnih pomaka osim povremenih izvješća o inozemnim nastupima posade Mišura - Barač.
Nekako s dolaskom novih šljuka u Split i angažmanom istih osoba kao u toj klasi nakon duže pauze ponovno se organiziraju dvije regate klase zvijezda u Hrvatskoj. U ovoj temi sugovornik nam je Marko Marinović, kapetan Dalmatinske flote, također i vrlo angažirani član društva u šljukama:
U 2018. smo uz Prvenstvo Hrvatske organizirali još jednu regatu, Croatel Cup. Na obje regate je nastupilo po 5 jedrilica. Istina mali broj, ali regate su bile izvrsne! Na Croatel Cupu su bili i Fantela, Stipanović, Mišura, Arapov i ja. Bilo tko od njih da sad ide na svjetsko mogao bi sigurno biti u top 20. Tako da je u biti flota mala, ali jaka. Žao mi je što iz Šibenika nije stigla bar jedna ekipa, ali ne odustajemo, nastojat ćemo i njih što prije vratiti na more. Stvarno se nadamo efektivnom povećanju flote jer imamo u planu još nekoliko ozbiljnih akcija koje bi trebale privući zainteresirane. Inače po pitanju organizacije regata odlučili smo Croatel Cup pomaknuti u srpanj, jer nam se čini da je studeni (kad je organiziran Croatel Cup u 2018.) ipak termin zbog kojeg se mnogi obeshrabre i izgube želju za izlaskom na more. Imamo dogovor s Trščanskom flotom i mađarima da podržavamo jedne druge i da međusobno idemo bar na državna prvenstva. U tom duhu imamo u planu nastup na Tito Nordio Cupu u Trstu, idemo na EP na Lago di Garda, a posada Mišura - Barač će vrlo vjerojatno i na Sardiniju na SP. Što se tiče ulaganja u u ovaj vid jedrenja treba reći da se jedrilica u dobrom stanju može pronaći za 5 do 6.000€. I slobodno se s takvom jedrilicom može nastupiti na bilo kojoj regati bez straha da ćete se blamirati. Tako da ako netko ima želju novac i nije prevelik problem, već pronalazak slobodnog vremena za treniranje i odlaske na regate.
Marko Marinović, kapetan Dalmatinske flote
Nešto suprotno klasičnom dizajnu bezvremenskih zvijezda su sigurno ultra brzi katamarani. Kao i po pitanju jednotrupaca, katamarani imaju čitav niz različitih dizajna, neki su jednosjedi, neki dvosjedi, s foilovima i bez... i kod nas se u posljednje vrijeme mogu vidjeti neki od njih. Počeci sežu u vremena kad su se na plažama mogli vidjeti dvotrupci namijenjeni zabavi i dolazili su na trajlerima s turistima iz Europe. Te plaže i auto kampovi na kraju postaju centri u kojima se počinju okupljati i katamaranski entuzijasti kod nas. Tijekom vremena svoje afinitete usmjeravaju prema sportskoj dimenziji plovidbe na njima i kreću s organiziranjima regata koje se mogu objediniti pod formulom F18.
2018. godina je obilježila ovu klasu na način što se dovezlo i nekoliko katamarana A klase, koja je jednosjed, a formirala se i jedna posada koja se planira natjecati u olimpijskoj Nacri 17:
Moram se pohvaliti da imamo dosta dobar kontinuitet, a čak i napredak nam polazi za rukom. Imali smo klasične hendikepe koji se događaju svima kad dođu u neke godine... brakovi, djeca, tu i tamo se netko razboli... a s druge strane smo dobili nove članove. Ove godine značajniji napredak je napravljen u Šibeniku, gdje je naš dugogodišnji član Danijel Kraljev napravio novu bazu s dva katamarana i novim mladim članovima, slobodno mogu kazati da je tamo oformljen pravi inkubator novih posada. I neskromno mogu reći da od tih klinaca očekujemo velike rezultate u vremenu koje dolazi. Cijela scena nam je u posljednje vrijeme postala kompetitivnija, regate su sve zanimljivije i uzbudljivije i izgubio se onaj turistički štih iz prvih dana kad je rezultat bio u drugom planu. Naravno, druženje je ostalo važan element naših okupljanja i uvijek smo otvoreni za pružanje podrške svima koji nam se žele priključiti. Od prošle godine se u Dubrovniku može vidjeti i nekoliko katamarana A klase. Najvažnija razlika između njih i F18 je u tome što su oni jednosjedi i više su limitirani po pitanju uvjeta u kojima se može na njima jedriti. Ali bitno je jedrenje i promocija sporta. Moram istaknuti da je F18 ipak još uvijek najatraktivnija klasa katamarana bez foilova, a koja se nalazi u platežnom razredu koji odgovara našem okruženju. Prosječne cijene su 2 do 3.000 €, a za 5.000 € se već može pronaći vrhunski brod. Za razliku od toga olimpijska Nacra 17 je mnogostruko skuplja i od ove sezone na njoj će jedriti Igor Marenić i Karla Šavar s olimpijskim pretenzijama. Mi smo im kao klasa na početku izašli u susret, omogućili da na našim F18icama osjete što je to jedrenje na katamaranu i držimo im palčeve da uspiju u svom naumu.
Draško Andrić, tajnik klase F18
Još jedan stil jedrenja koji je krenuo na sličan način kao i katamarani je tzv. surfanje. Našto što se dugo vremena smatralo atraktivnom zabavom na plaži odgovorni iz svijeta jedrenja su vidjeli kao sredstvo s kojim bi mogli dodatne mlade ljude privući u jedrenje.
2004. dizajnirana je nova klasa pod imenom RS:X i uvrštena je u olimpijski program za Peking 2008. već na tu prvu olimpijadu plasirao se naš daskaš Luka Mratović. Isti cilj je ostvario još dva puta, jedrio je 2012. u Londonu i 2016. u Riju. U međuvremenu je postao i tajnik klase pri HJS:
U nas trenutno klasa nije baš brojna. Dok Mihovil Fantela nije prešao jedriti s bratom na 49er bilo nas je 5 muških i jedna djevojka, a sad nas je sve skupa petero. Nažalost, situacija s našom klasom je takva da ako se ne mogu pratiti regate u inozemstvu onda se nema tu što tražiti. Klubovi ovo slabo prate, pa svi novi koji žele ući u RS:X ne mogu doći u neki klub i reći da se žele s tim baviti. Tako da se sve svodi na individualnu nabavku opreme i to je najveći problem zašto se kod nas klasa ne razvija. Jednostavno, nema dovoljno opreme koja bi se mogla dati i početnicima. Ranije se znalo dogoditi da i stranci dođu kod nas na regate koje su se znale organizirati u sklopu Split Olympic Sailing Weeka i u sklopu Prvenstva Hrvatske. Tu smo znali jedriti s mađarima i slovencima, ali posljednjih 4-5 godina to je prestalo. Što više se razina jedrenja mene i Mihovila podizala to je sve manje novih bilo koji su se upuštali u to. A 2019. nam je vrlo važna jer ćemo u rujnu na Gardi na SP imati šansu za izboriti normu i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Prije toga ćemo ići na nekoliko regata među kojima je EP na Palmi, ali glavni cilj nam je ipak SP.
Luka Mratović, tajnik klase RS:X
Za kraj su ostali krstaši koji ne djeluju u sklopu HJS kao posebna klasa, već se dio jedriličara koji njeguju jedrenje po ORC sustavu organizirao u Udrugu ORC jedriličara i kroz nju je organizirao svoj sustav natjecanja.
Njihov rad u 2018. i planove za 2019. sumirao je tajnik udruge, Hrvoje Duvančić:
U 2018. se nastavila uspješna suradnja s glavnim sponzorom našeg kup natjecanja, D-Marinom, a po ugovoru koji imamo potpisan s njima ta suradnja će se nastaviti i u 2019. godini. Ta suradnja je osigurala mogućnost da članovi Udruge trebaju samo doći na regatu i jedriti. Startnine se plaćaju samo na PH gdje se na taj način participira u pokrivanju povećanih troškova organizacije zbog zahtjeva kategorizacije i duljeg trajanja natjecanja. Unatoč tim pogodnostima s kojima se izašlo u susret mnogim kormilarima koji su izliku nedolaženja na regate pronalazili u iznosima startnina, broj sudionika stagnira i uglavnom regatava uvijek istih 7-8 posada. S druge strane veseli to što se na PH pojavilo nekoliko novih ekipa na vrlo konkurentnim jedrilicama. Pretpostavljam da je razlog nedolazaka tih novih posada na ostale regate u Kupu identičan drugim klasama u kojima je sličan problem i gdje zbog kvalitete i nivoa na kojima jedre oni koji su dulje uključeni u rad tih klasa novopridošli brzo odustaju. Vjerujem da bi malo više upornosti i strpljenja sigurno i novim timovima urodilo plodom i donijelo dobre rezultate. U tom pogledu nadam se da će 2019. biti dosta bolja i aktivnija od 2018. godine jer će u lipnju JK Val u Šibeniku organizirati D-Marin ORC Svjetsko prvenstvo. Do prvenstva imamo u planu organiziranje regata u Zadru i Šibeniku, a očekujemo i da će Uskrsna regata također ostati u sklopu Kupa. S obzirom na lokaciju SP očekujemo da će se prijaviti dvadesetak posada iz Hrvatske, a svima bi im vrlo dobro došlo sudjelovanje na tim proljetnim regatama koje će sigurno biti vrlo dobri treninzi prije glavnog događaja u Šibeniku. Što se tiče jesenskog nastavka sezone na posljednjem sastanku Udruge smo odlučili da će se tada jedriti samo PH.
Hrvoje Duvančić, tajnik Udruge ORC jedriličara
Zaključak ove priče je da hrvatsko jedrenje ima budućnost ako se nastavi kvalitetno raditi kao posljednjih godina. Istina, u nekim klasama postoji jedna generacijska rupa što se kasnije očituje u manjku svježih snaga u seniorskim kategorijama, ali po gore iznesenom izgledno je da će tih propusta u budućnosti biti sve manje.
Činjenica je da svi oni koji su prošli optimiste i lasere sigurno žele jedriti i dalje, ali do sada im se pružalo premalo mogućnosti u obliku dostupnosti jedrilica koje bi im u tim godinama bile zanimljive, poput Platua i "đejeva" koji su im na raspolaganju u Šibeniku posljednjih godina. Jednako tako vlasnici krstaša trebaju što više na more voditi i klince iz kluba jer su oni ti koji će im za par godina biti glavne snage na njihovim bolidima.
I ne treba zaboraviti da je potrebno znanje i iskustvo najiskusnijih potrebno iskoristiti na način da se slobodno pruži svima koji žele naučiti i da se na moru osjeti zajedništvo naših klinaca bez nepotrebnih animoziteta i umjetno stvorenih rivalstava, te da i dalje CRO oznaka na jedrima na međunarodnim natjecanjima izaziva respekt!