9. lipnja u 15:30 iz Douarneneza u Bretanji startala je regata Mini Fastnet. Mislim da hrid Fastnet u Irskom moru ne treba posebno predstavljati, barem onim koji prate oceansko jedrenje. Što se tiče onog "mini" iz naziva, on se odnosi na klasu kojom se jedri a to je u ovom slučaju Mini 650.

Ova regata zanimljiva nam je zbog nastupa Ivice Kostelića koji je zajedrio zajedno s Calliste Antoine, svojim prijateljem iz vremena Class 40 kampanje, a Ivica ne bi bio Ivica da nije pripremio izvještaj u svom stilu.

Pa, uživajte u nastavku teksta!

9. lipnja 2024.

U 15:30 iz Douarneneza u Bretanji starta "Mini Fastnet", regata za Classe MINI  brodove, a jedri se u dvojcu. Klasična ruta vodi oko zloglasne hridi Fastnet u Irskom moru i natrag do Bretanje, ali ovoga puta je organizator promijenio rutu zbog sigurnosnih razloga odnosno zbog skorašnjeg prolaska depresije kroz Irsko more.

Nova ruta će nas prvo voditi južno, uzduž obale do visine ušća rijeke Gironde potom oko virtualne bove posred Biskajskog zaljeva i natrag oko Raz de Seine do cilja u Douarnenezu.

Duljina rute je 600 nautičkih milja što je oko 1100 kilometara.

Premda nećemo vidjeti Fastnet, vjerujem da će nova ruta u Biskaju biti podjednako zahtjevna.

Jedrim zajedno s Calliste Antoine, s kojim sam do sada prejedrio mnogo milja (uz dva prelaska Atlantika!), doduše u sklopu Class40. Ovoga puta smo u najmanjoj oceanskoj klasi, u malom, ali moćnom brodiću od 6.5 metara dužine.

Calliste je u fazi kvalifikacija za "Mini Transat" 2025., a ova regata je jedna od kvalifikacijskih. 

Njegov brod je model WIP 650, jedan od novijih dizajna u floti, koji se tek treba dokazati i na kojem još uvijek ima dosta posla - zbog toga brod i nosi svoje ime "Work in Progress".

Za sada znamo da je brod dobar u orci (što je ugodno iznenađenje s obzirom na "scow" pramac) i niz vjetar dominira u jačem vjetru dok umjereni uvjeti nizbrdo za sada ostaju slabija točka u odnosu na glavne konkurente.

Prognoza trenutno zove NNW i NNE 10-25 uzduž obale tijekom prva dva dana. U srijedu i četvrtak se sa zapada se primiče sustav, a nadamo se da ćemo prije prelaska aktivne fronte već biti u cilju.

"Klasa Mini" je "osnovna škola" za odgoj oceanskih jedriličara i stoga je u njoj težište postavljeno na razvijanje mornarskih vještina sa ograničavanjem elektroničkih pomagala i komunikacije. Između ostaloga se navigacija obavlja pomoću papirnatih karata, ne smijete koristiti routing, a zabranjena je bilo kakva komunikacija s kopnom. Stoga nam u sljedećih nekoliko dana slijedi pravi "tech detox", bez mobitela i druge tehnologije te vas neću moći izvještavati kao obično. 

15. lipnja 2024.

Tata je proveo pet godina igrajući rukomet u Cannesu. Iz mnogih njegovih priča puno godina kasnije slušaoc je mogao razaznati koliko su ga te "francuske" godine formirale iako je tada u Cannesu već bio odrastao čovjek. Kada sam bio klinac pitao sam ga "Tata, kakvi su Francuzi?". Neću nikada zaboraviti jednostavnu, sažetu rečenicu s kojom mi je odgovorio: "Francuzi su luđaci."

Ta mi je rečenica odzvanjala kao jeka u mojim mislima tijekom protekla četiri regatna dana koliko sam proveo jedreći "Mini Fastnet".

84 posade dvojaca se otisnulo na ocean u brodićima od 6 i pol metara da bi se natjecalo na 600 milja dugoj ruti u Biskajskom zaljevu, a to su bili mahom Francuzi. Bilo je to takvo "gaženje" brodova kakvo se rijetko viđa, a jedino što je impresivnije od nevjerojatne izdržljivosti tih malih jedrilica je pozitivno luđaštvo njihovih posada.

Calliste je introvert u kojem se skriva ogromna energija i kojeg sam ja već davnih dana prozvao "Calliste the Beast". Kakvi god bili uvjeti, Calliste uvijek "gazi" brod. Vjetar mete 30 čvorova, more vrije i pljušti kiša na Raz de Sein, ali mi smo tek jedni od desetak posada koji tu oko nas jure s 20 čvorova brzine pod punim jedrima, brodovi lupaju, rone, propinju se na rubu naprezanja, kao u nekom ubrzanom filmu, a na licima posada: osmjesi.

Mislim si: kakvi luđaci. Zamisli naciju koja radi ovako opasne stvari kao organiziranu zabavu!

Nekoliko sati kasnije, mokri, iscrpljeni, sjedimo u toplini jedriličarskog kluba Douarnenez i ekipa prepričava doživljaje s regate.

Do Callistea i mene sjedi co-skipper koji je završio kao treći, ali je bio malo nezadovoljan jer je 50 milja prije cilja izgubio vodstvo kada mu je skipper ispao s broda u ocean pa se morao zaustaviti i skupiti ga. I to sve prepričava s tolikom ravnodušnošću kao da mu je krumpir ispao iz vrećice u dućanu! Kod nas bi sve novine pisale o tome u crnoj kronici, televizija bi brujala o svim opasnostima, bespotrebnom avanturizmu,  a dušebrižnici bi se pobrinuli da ukinu ovakvu regatu za sva vremena. 

I još na nečemu sam zavidio Francuzima. Trećeg jutra regate, kada smo bili usred Biskaja, preko regatne flote je nisko preletio avion francuske Obalne straže. Preko VHF radija začuje se glas pilota: "Dobro jutro, Klasa Mini! Lijepo vas je vidjeti ovako u regatnoj formaciji. Želimo vam dobru navigaciju i ugodan dan!" 

A što se tiče moje/naše regate... Bilo je zanimljivo. Puno različitih uvjeta, 0 do 35 čvorova vjetra i potpuna odsutnost bilo kakvog kontakta s kopnom. Po tome Klasa Mini, od svih oceanskih klasa najviše pripada moru i nekako ima najiskreniji pristup. Teško je reći koliko su odluke koje donosiš dobre ili nisu jer nemaš uvid u regatno polje osim brodova u vidokrugu. Moraš se sasvim osloniti na vlastitu procjenu. I da... što bolje razumiješ meteorologiju, to bolje za tebe. 

Tek dolaskom u cilj počinje realna analiza.

Naš brod je bio izvrstan u orci, ali u ostalim kutevima jedrenja i snazi vjetra ostaje puno toga za poželjeti.

No, pred brodom tek stoji optimizacija jer je sada još nov i neispitan dizajn. Glavne strateške odluke smo dobro pogodili (hvala Juri Jermanu za meteo-podršku uoči regate). Na kraju smo bili najbrži novi dizajn, a u ukupnom poretku  smo zauzeli 21. mjesto od 84 posade.

Hvala Calliste Antoine za priliku. Kao i obično, funkcionirali smo besprijekorno. A sada na brzaka doma pa u Marseille, na "Massilia Offshore Cup", među moju omiljenu Class40!

Naslovna foto: Manon Le Guen