Ja sam inače protivnik promjena ruta i sličnih zavrzlama, ali na kraju od tri rute koje su ponudili izabrana je najdulja, što je na neki način bilo i logično da izaberu nju s obzirom na vremenske uvjete, a bilo je i vjetra i bilo je zanimljivo i s te strane. Mislim da je ta duljina od 120NM bila minimalna da se napravi jedna ovakva, možemo reći najteža naša, offshore regata.
Što se tiče konkurencije, bilo je dosta dobrih, brzih brodova i spremnih jedriličara u obje kategorije. S te strane odmah je draže i zanimljivije jedriti na jednoj takvoj regati.
Start je bio na dvadesetak čvorova burina. Dizali su se genakeri i vozila krma koja je na početku bila čista, a kasnije je počelo malo vrtiti i nije bilo jasno što će biti pod Čiovom.
Ja sam se uputio pod Šoltu sa željom da dignem veliki genaker. U toj zoni puhalo je i 25-26 čvorova, sigurno 5-6 čvorova više nego pod Čiovom. Želja mi je bila da tu dignem genaker, napunim ga i onda iskoristim taj jači vjetar i stignem prvi do Drvenika.
Međutim kad sam ga digao i krenuo dizati čarapu, autopilot mi je "zabajao", pa mi je genaker uletio ispod štraja i tu se zapetljao.
Zato sam skoro do Drvenika vozio samo na glavno jedro... dok sam uspio spustiti flok i zamotani genaker i to onda razmotati, taman sam stigao negdje do Drvenika.
Onda sam dignuo roll genaker i s njim sam vozio prema Korčuli.
Zbog svega toga na Maltu sam izbio kao četvrti brod. Ispred mene su bili Dubrovnik, Farabut i Mowgli.
Kad sam okrenuo Maltu i okrenuo prema Pelegrinu prebacio sam se na veliki genaker i s njim sam ih pomalo počeo stizati.
Tu me je malo vrtilo. U jednom trenu me bacalo na Vis, u drugom na Paklene, pa opet Vis, pa Pelegrin... ali dobro sam ga stiskao i imao sam stvarno dobre brzine... 12, 13, 14 čvorova. Mislim da mi je u toj zoni prosjek sigurno bio oko 11.5 čvorova.
Do Pelegrina sam dosta smanjio razliku. Vodeći Dubrovnik koji mi je bježao 7-8 milja sad je bio na oko 3 milje.
Svi ispred mene su bili dvojci i kanal su svi prošli s genakerima. Kako sam ja imao dignut veliki genaker i davalo mi je malo oštrije morao sam ga spustiti i tu sam prošao s flokom i punim glavnim jedrom.
Kad sam izašao iz Pokonjeg dola ponovno sam digao veliki genaker i nastavio za njim.
Tada sam još smanjio udaljenost do Dubrovnika, a Mowglija sam uhvatio u kanalu između Korčule i Pelješca i sustigao Farabuta.
Tu u kanalu je bilo stvarno zafrkano, od bonace pa do 15 čvorova. Stvarno prevrtljivo vrijeme, pogotovo jer smo tu prolazili po mraku pa ne možeš vidjeti dric.
Tu je trebalo izabrati dobru taktiku, ali trebalo je i dosta sreće. Do tu se vozilo na brzinu, puni genakeri, gledale su se špije i koliko možeš uhvatiti.
Tu u kanalu dosta brodova je imalo probleme, ali ja sam prošao dosta dobro... jedino mi se pred kraj kanala na krmu približio Mowgli. Ja sam tada uletio skroz do Korčulanske rive i tamo virao i tu me uhvatio reful od 18 čvorova, a 100 metara dalje kalma bonaca.
Mowgli je ostao u toj bonaci, a ja sam se ispalio vani i vozio do onog otočića sa svjetionikom. Tu je bure bilo 25-26...
Svi smo potom išli s vanjske strane Badije s tim da je Mowgli još stajao u bonaci, pa ga je prošla i Jena Q i još dva broda. To tu je bilo stvarno gadno, bonaca, kurenat, a malo dalje i previše vjetra.
Kad sam prošao Badiju laškao sam i flok i glavno i dolje do Bisače sam vozio 14-15 milja.
Tu sam vidio da se Dubrovnik odlučio vratiti natrag istom rutom kroz kanal. To je meni bilo malo riskantno, jer znam da su tamo bile bonace, pa genaker gore, ingaji, mrak... bio sam siguran da ću tu izgubiti više nego ću dobiti, a sve prognoze su bile dosta točne ovaj put i pokazivale su da će vani biti dosta više bure.
Ja sam se odlučio ići put Lastova. Dolje sam vozio s genakerom i bio sam na oko milju i po od njega kad sam pojalabandao i da prođem s vanjske strane od Korčule, jer je više unutra bila bonaca. I taj dio je također bio točno po prognozi.
U tom trenutku sam stao u bonaci i spustio sam veliki genaker i prebacio se na plitki genaker i kad sam izašao iz zone Korčule i vozio prema Stončici prebacio sam se na puno glavno jedro i flok.
Tu mi je stvarno puno puhalo i tu sam prošao Farabut akoji je bio dosta orcaniji i koji se dao više uz otok, pa je morao voziti pojanie, a ja sam imao idealan kurs. Na 16 vjetra ja sam tada išao 11 čvorova u toj laškoj orci, baš ono lijepo glisiranje.
Međutim, to je bilo stresno za brod, odnosno jarbol i prednji štraj jer je bilo dosta zabijanja u valove.
Tada mi nije bilo svejedno jer sam jarbol digao tri dana ranije i prvo testiranje jarbola mi je bilo po jugu kad sam iz Starog grada jedrio na start u Split, ali logika mi je bila da kad nije pao do tada neće ni tu :)
A prednji štraj sam sam krojio, pa mi je sad malo duži i jarbol mi je sad inkrman, ali na kraju mi se to pokazalo vrlo dobro jer sam u tim uvjetima mogao puno više saviti jarbol i brod je baš dobro vozio u tim kutevima.
U toj etapi sam i pojavao koliko sam mogao, ali da ne gubim brzinu i Dubrovnika sam već vidio ispred sebe.
Za Dubrovnik sam se nadao da će stati u bonacama između Pelješca i Korčule, ali oni su taj dio odradili vrhunski i iz jednog repiketa prošli cijeli kanal. Međutim, sve do Komiže oni su sve odradili bez greške, manje-više i ja, jer nije bilo promjene jedara do cilja. Međutim, u ovoj etapi je nastupio ogroman umor. Bura je bila stvarno hladna, bura u orcu, noć... u nekim momentima sam baš cvokotao. Koliko god da sam bio obučen ipak je značilo to što nije bilo promjena jedara, pa nije bilo grijanja. Tako da je tada već i psihički i fizički hladnoća uzimala svoj danak, a i cijela regata se odvozila bez spavanja.
Na ulazu u Komižu bilo je još nešto bonace, ali uspio sam ući u cilj malo iza Dubrovnika.
Na kraju smo svi komentirali da ne bi valjalo da je regata bila nešto kraća, a da je bila dulja možda bi mi malo više išlo na ruku jer bi imao više vremena da ih uhvatim.

Krenuli smo tri dana ranije iz Dubrovnika, po jugu, jer je prognoza najavljivala buru i tramuntanu. Stvarno smo sve pripremili na vrijeme.. i jedra i brod i stigli u Split.
Unatoč svim tim pripremama na startu nismo sve napravili na vrijeme :)
Bilo je dosta bure na početku, puhalo je do 25 čvorova i odlučili smo dignuti Code. Bura je trebala biti i u nastavku, prema Malti i Drvenicima, tako da smo planirali nakon starta, kad se ukrmimo, dignuti genaker. Zbog toga smo pripremili škote koje su išle s vanjske strane i to se na kraju pokazalo kao greška.
Naime, kako nam je preventer (daščica koja se nalazi na vrhu baštuna i spriječava da škotine padnu u more) pukao, kad se diže genaker onda škotine trebaju biti labave. To nismo namjestili, kao neće nam trebati i tako kad smo dizali Code škotina od genakera nam je upala u more pa kad smo dizali jedro, kako smo vozili na motor u vjetar, škotina je došla do sail drivea i zapetljala se na propelu.
Onda je Denis htio zvati regatni odbor i tražiti asistenciju gumenjaka, pa da se vratimo u luku i da ronioc ode to otpetljati... a to sve 10-15 minuta prije starta. I onda što ćemo, kako ćemo i ja odlučim skočiti u more.
Skinuo se u gaćice i pravac propela. Jedan nam je s gumenjakom držao brod u orcu i na mjestu, tako da je to na kraju ispalo brzo i jednostavno.
Kad sam to skinuo i izašao vani išli smo sve ponovno namjestiti kako smo planirali i dignuti jedro.
I tako dižemo jedro s provom u vjetar, kad se odjednom počeo Code odrolavati! Što i kako... Sad je škota od Codea pala u more i zapetljala se u propelu i otvorila Code!
Ponovno smo bez motora s jedrom do pola dignutim i odrolanim Codeom kojeg ne možemo zarolati.
Morali smo ga spustiti kao flok ili genovu i idem ja opet u more... e sad nije bilo nikog da pomogne, brod je vozio, pa sam morao uzeti konop i sad je to trajalo malo više. Morao sam zaroniti 2-3 puta dok to nisam oslobodio.
Onda sam izašao, samo navukao odijelo preko sebe i pali motor i diži jedro.
Mislim da smo na startu kasnili 5-6 minuta.
I onda smo napokon startali, pojurili prema Malti, malo se refali i ja sam se onda napokon mogao presvući u suho.
E onda kad smo išli napraviti pojalabandu, idemo pripremiti za prebacivanje, kad se ne može rolati Code! A što je sad bilo... kad smo ga ponovno dizali nismo vidjeli da se zapetljalo oko rolera i tu je sve to blokiralo.
Onda smo ga okrenuli bez rolanja, kao genaker... bio je mali rizik za jarbol, ali sve je dobro prošlo i onda smo napokon počeli voziti i sustizati i prestizati konkurenciju.
Tu blizu Malte vidjeli smo Farabuta da se previše ukrmio, pa se mi nismo spuštali, već smo pazili da se spuštamo s refulima da bi kasnije mogli orcanije voziti do Malte.
Maltu smo onda prvi okrenuli i kad smo se malo očistili od onih otočića digli smo modri genaker.
Dalje smo imali razrađen plan što ćemo dalje raditi.
Kad smo išli okrenuti Korčulu vidjeli smo veliku bijelu fleku na Aladinu, nepremostivu, zonu kitova :) i odmah smo odlučili ići natrag kroz kanal.
Tu u kanalu nije bilo lako, pričekali smo konkurenciju.
Konkurencija nam se tu stvarno približila jer je bilo vrlo teško probiti kurenat i bezvjetricu, stalno smo viravali, tražili vjetar, pa je pred Korčulom bilo 25 čvorova... totalno ludo vrijeme.
Bisaču smo okrenuli prvi i nije uopće bilo govora da idemo dolje, jer ovamo je puhalo. Bilo je i dolje vjetra, ali otpuhalo bi nas van Korčule i kasnije bi bio problem jer je bilo jedno veliko područje bez vjetra, tako da nije bilo puno diskusije gdje ćemo. Izabrali smo kraće područje bez vjetra, nekih 4-5 milja i nadali se da ćemo ga proći bar s kurentom.
Tako je i bilo. Morali smo se stisnuti nekih sat vremena i istina, nije bilo ugodno imati informaciju da oni južno jedre s 10 - 12 čvorova, a mi vozimo 2, ali to smo istrpili.
Onda kad su oni stali, a mi smo digli na 8-9.
I tako smo vozili dalje, ali onda smo opet malo stali pod Visom. Pretpostavljam da smo mu se previše približili. Već je bilo kasno za pojavati tjerate te da voziš krmanije i kasnije da moraš opet orcavati. Tu smo usporili, potjera je imala malo bolji kut i oni su nedovoljno kasno stigli u odnosu na nas. Nismo napravili dovoljno velik razmak za korekciju... po THC-u jesmo, ali po Sušac Openu nismo bili dovoljno brzi, ipak ne možemo nikom tek tako pobjeći tri sata.
Eto, nakon 19 sati neprestane akcije, mijenjanja jedara, baš je bilo napeto, tako da nije bilo umora, bar ne meni i Denisu.
Odlično je to sve funkcioniralo. Brod bez greške, osim onih problema na startu sve je funkcioniralo besprijekorno. Mijenjali smo na vrijeme, kratili, dizali prava jedra... od najmanjeg do najvećeg genakera, Code, jedro puno, jedro u kratu i genova 2. Malo je komplicirano promijeniti s genove 2 na genovu 3 jer imamo ona "papagala", pa bi tu izgubili dosta vremena a možda bi i nešto palo u more... pa kad je bilo vjetra u tom neugodnom kutu u bok nije bilo lako jer brod je ipak napravljen za posadu. U tim situacijama smo sva jedra koja nismo koristili prebacivali u suprotnu krmu i koristili sve moguće pasivne težine na brodu da ih prebacimo na pravo mjesto... bilo je potezanja, prebacivanja... baš smo se naradili.
Na kraju se sav taj rad i trud isplatio nakon ulaska u Komižu i one lešade. Tada je nastupio stvarno lijepi osjećaj zadovoljstva i ponosa.

Ove godine imali smo 17 prijavljenih što samaca što dvojaca od čega samo tri dvojca nisu startala. Jedni zbog bolesti, drugi nisu mogli doći zbog jakog juga... tako da je bilo raznih opravdanja i raznoraznih skuži :)
Uglavnom smo imali buru i tramuntanu, a vozilo se između Splita, otočića Malta - između Malog i Velikog Drvenika, pa oko otočića Bisače koji je s istočne strane otoka Korčule, pa u Komižu.
Fora je bila da je okret Bisače jedini bio obavezan, a potom se Korčula mogla obići ili sa sjeverne ili s južne strane, što je bila i najvažnija taktička odluka jer je Korčula ogroman otok, pa s jedne strane može biti vjetra, a s druge ne mora biti.
Tako je npr. brod koji je prvi po realnom vremenu okrenuo Bisače - Dubrovnik, otišao sa sjeverne strane, a idućih 4-5 brodova je otišlo s južne strane, da bi opet ostatak flote otišao sa sjeverne strane.
Iskreno, na kraju balade, kad se zbroje rezultati nisam siguran koja strana je bila bolja. Svaka je imala neke svoje prednosti i mane. Npr. Dubrovnik je dosta stajao između Pelješca i Korčule, dok je nas koji smo išli s južne strane dočekala bonaca između dva vjetra negdje na visini sredine otoka Lastova.
Uglavnom je svima cilj bio doći do cilja do 7 - 7 i po, jer je po prognozi kasnije dolazila bonaca. Ova prognoza se i ostvarila i nakon što je u cilj ušao Mowgli, malo prije 7 i po, idući brod je u cilj stigao tek u dva poslijepodne!
Ja i Pero na Jeni Q smo tu dosta profitirali jer smo imali dobru korekciju po Sušac openu i kako smo stalno držali priključak s vodećima na kraju smo korigirano pobijedili Dubrovnika koji je u cilj ušao prvi po realnom vremenu.
Po THC-u, drugom sustavu za korekciju, Dubrovnik je bio bolji od nas za par korigiranih minuta.
Što se tiče vjetra istaknuo bi samo da je posebno jak vjetar bio baš u tom kanalu između Korčule i Pelješca. Tamo smo stigli s umjerenom burom i onda je vjetar skroz stao. Čak je puhalo i preko Korčule iz smjera jug - jugoistok. Stim vjetrom smo stigli do Korčule i kad smo je prošli bilo nam je jedino važno stići u taj jači vjetar koji je puhao s dvadesetak čvorova i obići Bisaču.
Ja i Pero smo se odlučili na južnu rutu obilaska Korčule i s tim vjetrom od dvadesetak čvorova postizali smo stvarno ogromne brzine. Kasnije smo spomenutu tranziciju kod Lastova prošli relativno dobro i stigli u cilj ujutro oko 7.
Na cilju nas je dočekala juhica, a proglašenje najboljih bilo je u Vatrogasnom domu. Tamo smo imali pečenu sabljarku i mislim da bi svi trebali biti zadovoljni :)
A i povratak iz Komiže za Split bio je jako zanimljiv. Jedrili smo po jugu od 30 - 35 čvorova. Uz nas su bila još 3-4 broda i to će mi ostati u sjećanju, jer smo u Splitsku gradsku luku uletjeli sa 17.5 milja! Doglisirali smo s drugim kratom i flokom... stvarno je bilo ludiranje do Splita!
Što se tiče samaca, njih su bila samo četvorica, a do cilja su dojedrila dvojica.
Do cilja nisu dojedrili Muca maca, jer je Miha Dolinar (kormilar Muca mace) morao zbog poslovnih obaveza natrag što ranije, pa je doslovno pred ciljem upalio motor i krenuo doma. Također ni Mini 650 - Troodon Borisa Žižića nije dojedrio do cilja jer mu je vjerojatno dojadilo jedriti u val po bonaci :) A kad se uzme u obzir da je u pitanju jedrilica od 6.5 metara to je posve razumljivo. E da, njemu se prije starta pokvario glavni autopilot, pa je regatu odjedrio s pomoćnim i izgleda da to nije bilo jednostavno kao kad se može osloniti na glavnog.
Inače je regata Sv.Nikole zamišljena za samce, pa je tako Fabijan Roić, kao prvi samac koji je dojedrio do cilja, u stvari pravi pobjednik regate i njegov uspjeh bi se najviše trebao slaviti.