Palma Čargo i Luka Mratović i dalje su naši jedini "surferi" koji aktivno nastupaju na svjetskoj sceni u olimpijskim disciplinama, a s obzirom na novosti koje su stupile na snagu ove godine počeli su s nastupima u klasi iQ Foil. U Splitu je čak u postkoronarnim uvjetima odjedrena i prva regata Svjetskog kupa a prošlog tjedna naš dvojac jedrio je na Svjetskom prvenstvu ove klase na švicarskom jezeru Silvaplanersee.

Jezero Silvaplana dugo je poznato u daskaškim krugovima i popularno je okupljalište jer pruža uvjete jedrenja na mirnoj vodenoj površini bez velikog vala, a uz vjetar koji uglavnom uvijek puše iz istog smjera i to respektabilnom snagom.

Regata o kojoj je riječ imala je status Svjetskog prvenstva za seniore, a bodovala se i u konkurenciji U21. Muška flota brojala je ukupno 157 jedriličara, dok su u ženskoj floti jedrile 72 djevojke. Riječ je o stvarno brojnoj konkurenciji, a ono što je publici bilo posebno zanimljivo je to da su djevojke jedrile sve zajedno u jednoj floti, dok su muškarci bili podijeljeni u dvije skupine, baš onako kako to jedre i klase bez foilova. Tako da možete zamisliti kako to izgleda kad svi uzlete i ogromnim brzinama krenu juriti po regatnom polju.

Naravno, ravnoteža treba biti zadovoljena, pa tako da bi se moglo juriti brzinama od 20 i više čvorova mora se negdje nešto i izgubiti. U ovom slučaju atraktivnost uzima danak u upravljivosti i manevarbilnosti ovih dasaka, tako da neovisno o uzdama na kojima jedrite morate biti vrlo pažljivi po pitanju neokrznutog prolaska u gužvama i tijesnim situacijama. Osim što se ponekad doslovno nema vremena za reagirati kad se netko neočekivani pojavi na kolizijskoj putanji, tako i ako se zbog nekih problema zaostane već i nekoliko sekundi, flota se udaljuje od vas i ostavlja vas u praktički bez šanse u ponovno osvajanje izgubljene pozicije.

Konkretno o tome, a i svim ostalim elementima Svjetskog prvenstva u Silvaplani ispričali su nam Palma, Luka i Palmin trener Marin Siriščević.

Od 16. do 22. kolovoza jedrila sam u Silvaplani u Švicarskoj, na 1800 metara nadmorske visine. Baš zbog te visine namjerno smo došli malo ranije da se aklimatiziramo, jer su nam svi rekli da ćemo zbog toga prvih par dana osjećati umor, te da će i osjećaj vjetra u jedru biti skroz drugačiji.
I stvarno, na mene je utjecalo tako da sam svaki dan spavala po 12 sati, a mogla sam i još više :)
A što se tiče jedrenja, vjerojatno zato što je rjeđi zrak i slatka voda u jezeru, brzine su osjetno veće. Najveća brzina koju sam postigla bila je 51.6 km/h ili 28 čvorova! I sam osjećaj jedrenja je na ovom jezeru skroz drugačiji. Npr. kad sam gore jedrila brzinama od oko 48 km/h to nisam niti osjećala, za razliku kad sam tu na moru i jedrim s 45 km/h imam osjećaj da se sve raspada. Tako da je velika razlika, ali sve u svemu je super.
Inače, jezero je relativno malo za ovoliku flotu. Ne može se doći do bove iz jednog repiketa, moraš napraviti dva ili tri... mislim, stvarno je mala površina. Ali zato super puše. Imaju jedan lokalni vjetar poput našeg maestrala, zovu ga "maloe" koji puše od 15 do 20 čvorova, tako da je bila bar malo manja flota ili veća površina jezera bilo bi još bolje.
Uglavnom, sve 72 cure zajedno bi startale i to je u nekim momentima bilo stravično! Bilo je i sudara, eto ja sam bila prva koja se sudarila :)
Taj plov nisam odjedrila do kraja jer sam imala veliku rupu na dasci.
Sudar se desio odmah nakon starta, mislim da je bila 17. sekunda, znam jer sam vidjela na snimci. Sudarila sam se s japankom i bila sam na lijevim uzdama, a ona na desnim. Ja sam nju vidjela i u trenutku kad sam je išla izbjeći meni je foil izletio iz vode i ja sam pala, totalno me katapultiralo i ona više nije imala mjesta za izbjeći me. Zabila se u mene, foil joj je ušao u moju dasku... stvarno je velika rupa nastala.
Prvo smo bile u vodi pet minuta. Morala sam biti sigurna da je ona bila dobro, jer je toliko plakala da sam mislila da se ozlijedila. Ali ispalo je da se samo prepala, tako da je to ispalo dobro.
Ja sam se onda morala vratiti na kopno i trener mi je to morao srediti kako god zna. Tako da je tu rupu ispunio nekim daščicama i zgužvanim papirom i sve popunio s nekom epoxi smjesom koja se suši čim bude izložena UV zračenju. Tako da je tu ogromnu rupetinu sanirao za 15 minuta i ja sam nastavila s jedrenjem.
Moram reći da me to nije puno usporilo jer sam iduća tri plova svaki put završila u najboljih deset :)
Dobra stvar ove vrste daske je to što letimo na foilovima, pa daske nikad i nije u vodi, pa ta sanacija nije stvarala neželjeni otpor.
I drago mi je da se japanki nije ništa slomilo. Njoj se samo malo ogrebao foil i to je bilo sve.
Uglavnom, i ja i Sir smo zadovoljni mojim jedrenjem. Osim tog DNC-a i još jednog plova kad sam se morala iskupiti svi ulasci su mi bili u kontinuitetu unutar 10 i 15 najboljih.
Na ovoj regati bili su svi koji su trebali tu i biti... sve nacije, sve cure... to je bila prava flota koja nas čeka i u budućnosti. Na kraju smo bili 6. nacija!
Što se tiče jedrenja i taktike, već na treningu sam prepoznala šablonu. Jezero se ponašalo kao i Garda, jedna strana je uvijek više davala.
Nastojala sam uglavnom startati na desnim uzdama, pogotovo nakon incidenta, premda sam imala osjećaj da je generalno bolje bilo startati na lijeve uzde. Mislim da je razlog tome jedna mala punta koja je uvijek davala dric od orce i moglo se vući tu sve do kraja.
Prije incidenta sam imala jedan izvrstan start na lijevim uzdama kad sam prošla svima ispred prove i na kraju bila 5.
Ali nakon što mi se to desilo nisam više htjela riskirati, pogotovo jer sam imala dosta dobar i kut i brzinu i znala sam da bez previše riskiranja mogu doći do bove unutar prvih deset.

Palma Čargo, JK Labud

Palma je do finala odjedrila 14 plovova od kojih je čak 8 finiša bilo između 4. i 9. mjesta s tim da je četvrta u cilju bila dva puta.

Uz spomenuti DNC zbog sudara i još jedan incident kad se trebala iskupiti i zbog toga na kraju pala na 34. mjesto, kao i 23. mjesto iz trećeg plova, mogli su se odbaciti kao najlošiji rezultati. Konačna suma ju je smjestila na 8. mjesto generalnog plasmana i dobiva pravo jedrenja u finalu s još 11 najboljih djevojaka.

Foto: Sailing Energy

Za razliku od klasičnih medal racea ovo se jedrilo na knock out sistem, a također su se i brisali svi bodovi osvojeni u kvalifikacijama, odnosno raspored u finalu je i finalni raspored na kraju regate.

Princip jedrenja finala bio je da su djevojke koje su bile raspoređene između 5. i 12. mjesta jedrile prvi plov iz kojeg su četiri najbrže išle dalje. U drugom plovu tih četvero jedrilo je zajedno s 3. i 4. a u treći plov je išlo samo dvoje prvoplasiranih koji su u tada jedrili s 1. i 2. iz kvalifikacija.

Sistem o kojem se može dosta raspravljati jer praktički sav trud i rezultate velikog dijela regate doslovno poništava. To je ujedno i jedan od razloga zašto je Palma nakon sudara jedrila dosta konzervativno u smislu da nije išla u lov na neko od prvih mjesta, već je bila zadovoljna s plasmanima u prvih deset.

Da se jedrio klasični medal race, Palma je imala dovoljnu bodovnu zalihu da SP završi u top ten, ali zbog ovog sistema jedrenja finala u Split se vratila kao 11. na svijetu, što je također vrlo dobar rezultat s kojim je i trener Marin Siriščević vrlo zadovoljan:

Ja sam baš zadovoljan i iskreno, nisam očekivao ovako dobar rezultat! Doslovno su stigle sve cure koje jedre i nitko važan nije nedostajao.
Drago mi je što se dešava jedna velika smjena generacija. To se najbolje vidi po prvih dvanaest cura koje su jedrile u finalu. Tu više nema onih koje su rođene početkom 80ih i koje su odradile par olimpijskih ciklusa u RS:X-u, pa čak i u Mistralu koji je zadnji put na OI bio 2004. godine. Sad su vodstvo preuzele djevojke rođene između 90ih i 2000. tako da je Palma tu među mlađima.
Uglavnom, put nam se generalno mijenja skroz iz jednog triatlona kojeg smo imali u RS:X u formula 1 racing mod. Sad npr, djevojke trebaju imati malo više mase nego što trebaju biti atlete, tako da se Palma mora malo udebljati :)
To otvara vrata curama koje su bile u Laser Radialu velike, da će biti idealne za dasku!
Ono što mi je najvažnije je to što se vidi da smo ovih zadnjih godinu, godinu i pol radili dobro i što smo sad tu s Francuskom, Poljskom, Izraelom, s tim zemljama koje imaju doslovno stotine djevojaka na raspolaganju, a kod nas Palma je sama.
Posljedica toga je da nas sad svi pomalo zovu na treninge i pripreme. Spojili smo se sa svima i najvjerojatnije ćemo dva zimska mjeseca provesti na Kanarima. Tako da sad nam nema stajanja do Pariza!

Marin Siriščević, trener Palme Čargo

Ne smijemo zaboraviti da se jedino prvi dan regate nije jedrilo flotno jedrenje, vjetar nije bio dovoljno stabilan, već je refulavalo od nule pa sve do dvadesetak čvorova uz česte promjene u smjeru.
Da se ne bi izgubio dan organizatori su odlučili iskoristiti vrijeme za challenge brzine. Natjecatelji su uzeli svoje GPS uređaje i dobili su zadatak da izmjere svoju maksimalnu brzinu. Čak je osigurana i novčana nagrada za 12 najbržih, a Palma je s dostignutih 51.6 km/h (28 čvorova) osvojila treće mjesto u ženskoj konkurenciji!
Dokaz da se jedrilo u Švicarskoj pokazuje i to da je najbrža djevojka osvojila čak 3100 €. 

Konačne rezultate ženske flote možete pronaći na ovom linku.

Gore je bilo super, velike flote, puno jezero i odvozili smo dosta regata. Bilo je i slaloma i course racea i bilo je posebno opasno za startati. Također je bilo i puno križanja, a to je na foilu teško izbjegavati.
A ja sam imao stvarno puno nesreće!
Na početku mi je pukao bum, pa sam imao sudar a bio sam na desnim uzdama, pa mi je puklo krilo na foilu...
Taj bum me je koštao dvije regate. Tu sam prosuo četrdesetak bodova. Pukla mu je glava i uspio sam završiti svaku regatu, ali poslije svake virade bi mi se otkačila pa bi morao stati, zakačiti i ponovno krenuti. Na sljedećoj viri opet ispočetka...
A zadnje dvije regate bio je totalno favoriziran pin. Ja sam startao na desne uzde da budem siguran , ali toliki broj ljudi je bio tamo da više nisu ni bile važne uzde, pa sam morao prolaziti ispod sviju...
Sve u svemu, brzina je bila OK. Nisam io sporiji od drugih, a nisam ni bio nešto ekstremno brz, ali moram naglasiti i da mi je ovo bila prva prava regata u iQ. Ona regata u Splitu je bila prva uopće, ali tada nas je bilo dvanaest i to se ne može uspoređivati s ovim.
Na ovom jezeru sam već jednom jedrio, kad je bilo SP u Formula foilu. U principu ista regata, samo što se može koristiti bilo koja oprema i tada sam bio 14.
To je bio dobar rezultat, a i to jezero je baš posebno. Ne znam da li je to zbog rijetkog zraka ili zbog vode, ali sve brzine su bile veće za jednu milju nego što ih postižem na moru. Također je i kontrola daske puno bolja nego na moru.
Mislim, što se brže jedri to je teže dobro kontrolirati reakcije na kretanje gore - dolje, tako da je nekako najugodnije kad se jedri brzinom 20 čvorova, dok kad se dosegne 30, koncentracija mora biti maksimalna i umori samo razmišljanje o tome.
Prvog dana regate vjetar je bio nekog čudnog smjera, pa su nam organizirali natjecanje u brzini. Tada sam postigao 31.3 čvora, a ovaj najbrži 32.6, tako da je moj bio 5. rezultat u muškoj konkurenciji!
I to je sve postignuto na velikim, iQ, krilima, a ne na onim malim PWA.

Luka Mratović, JK Labud

Foto: John Carter

Luka je kvalifikacije Svjetskog prvenstva odradio dovoljno dobro da zajedri u zlatnoj skupini, a na kraju je završio na 62. mjestu u generalnom plasmanu.
Plasmani u pojedinačnim jedrenjima su mu dosta šaroliki, a kako se regata približavala kraju tako je osvajao sve bolje i bolje pozicije. Koji su točno brojevi u pitanju možete pronaći na ovom linku.


Pažljivijom analizom rezultata, odnosno naslova pojedinih stupaca, mogu se primijetiti oznake CR i SL. Riječ je o kursu koji se vozio u tom plovu. CR je kratica za Cours Race, dok je SL Slalom. Kad se jedri pojedini od njih određuje Regatni odbor i to po snazi vjetra.

Po pravilima, ako je vjetar ispod 10 čvorova, jedri se slalom, jer je tada vjetar cijelo vrijeme u bok i lakše se jedri.

Poviše 10 - 12 čvorova ide se na orca - krma kurs, dok u praksi kad je vjetar u rasponu između 10 i 15 čvorova RO ima diskrecijsko pravo da sam odluči da li se ide na jednu ili drugu opciju.

Dodatnu komplikaciju ili je možda bolje reći, nepravednost, donosi to što se u slalomu jedrilo u istoj grupi cijeli dan, pa je bilo potrebno imati sreće da se ne dobije "teška" grupa. Problem je u tome što pravi slalom iziskuje dosta vremena zbog eliminacijske naravi sustava, pa da bi se dobio željeni broj kompletno odjedrenih plovova moralo se pribjeći ovom načinu.

Za sada se u ovom još uvijek nastoji pronaći pravi recept za rad, jer trenutno je to različito od eventa do eventa.

Jedriličarski klub Labud od 7. do 12. rujna na Bolu organizira juniorsko Europsko prvenstvo za iQ Foil. Na njemu će nastupiti i dva njihova juniora - Maroje Škoro (bvši reprezentativac u Optimistu dok je bio član JK Split) i Ian Anić (inače iz Bola), a očekuje se sudjelovanje između 100 i 200 juniora iz cijelog svijeta.

Naslovna foto: Sailing Energy