Izabrane vrste koje su predstavljale Hrvatsku na Europskom i Svjetskom prvenstvu ove godine nakon duže vremena su nas natjerale da svaki dan ovih velikih natjecanja ponovno pratimo s iščekivanjem i nestrpljenjem!

Ekipa koja je jedrila na SP u Italiji početkom srpnja, a pogotovo ona koja nas je predstavljala na EP u Španjolskoj krajem lipnja, bile su iznimno motivirane i postigle su rezultate kakvi su mnogih ranijih godina ostali tek puki san. Istina, nismo osvojili niti jednu medalju, ali toliki broj natjecatelja koji su jedrili u zlatnim skupinama, pa čak i bili među najboljih deset, odavno je bio tek pusti san.

Europsko prvenstvo jedrilo se na atlantskoj obali Španjolske u Cadizu u organizaciji El Puerto de Santa María Royal Yacht Cluba, lijevo od Gibraltara. Datumi održavanja bili su između 20. i 27. lipnja, a na ovaj daleki put otputovala je reprezentacija u sastavu Ema Grabar, Marta Lolić, Nina Marušić, Mara Samaržija, Tristan Tol, Šime Bosna Rusković, Toma Smirčić, Vito Fili i Luka Dokoz.

Muška konkurencija brojala je 155 imena na startnoj listi, dok je djevojčica bilo 116. Naravno, na snazi je bila klasična podjela na grupe, pa jedrenje kvalifikacijskih jedrenja, te potom finalnih. Uvodnih, kvalifikacijskih, jedrenja bilo je po šest u obje konkurencije, a u finalu su svi još jedrili po dodatna četiri plova. Na kraju su se rezultati računali na osnovu devet najboljih plasmana.

Prvog dana natjecanja puhao je jugozapadnjak između 12 i 15 čvorova. Pravi izbor za sviju na regatnom polju bio je jedrenje na desnoj strani i hvatati dric s kopna koji im je davao dodatni lift na orci. A što se tiče "donje strane", odnosno utjecaja kurenta, on je ovdje bio značajan jer je ipak riječ o oceanu. Promjene uzrokovane izmjenom plime i oseke u određenim trenucima stvarale su primjetan kontra kurenat, a oni koji su to primijetili i znali iskoristiti u jedrenju etapa niz vjetar značajno su profitirali.

Idući dan je bio izrazito vjetrovit. Puhalo je između 17 i čak 25 čvorova! Stvarno uvjeti koji su iziskivali vrlo dobru fizičku i fizičku spremu. Naravno, morska strujanja su ponovno imala velik utjecaj, ali ovog puta jedriličari su ih u svoju korist mogli koristiti u jedrenju orce.

Treba li naglasiti da je i trećeg dana kurenat bio jak? Kako su ovog puta zbivanja na površini bila su po laganom vjetru koji je obilovao promjenama smjera, kombinacija s kurentom je rezultirala neplaniranim diranjem oznaka od strane mnogih sudionika regate, a također je bilo i dosta totalnih opoziva. Uglavnom, RO je ovog puta imao poprilično posla.

Vjetrovito se nastavilo i četvrtog dana regate, kad se krenulo s finalnim jedrenjima. Ovog puta puhalo je dvadesetak čvorova lokalnog Levanta. Ponašanje ovog istočnjaka slično je našoj buri, dosta hirovit, refulast vjetar, pa su jedriličari morali upotrijebiti sve svoje vještine da bi osiguravali pozicije na kojima su željeli biti.

Posljednji natjecateljski dan također je bio obilan vjetrom. Ovog puta vratilo je na jugo s početka prvenstva, a puhalo je prosječno oko 15 čvorova.

Dječaci su se u finalnim grupama rasporedili tako da su dvojica jedrila u zlatnoj (Tristan Tol i Toma Smirčić), još dva u srebrenoj (Luka Dokoza i Šime Bosna Rusković), te jedan u brončanoj (Vito Fili) grupi.

Tristan je bio daleko najbolji naš predstavnik. Regatu je u konačnici završio na izvrsnom 9. mjestu. Do njega je došao impresivnim nizom rezultata među kojim se posebno ističe pobjeda u prvom plovu regate, tri druga mjesta (od čega su dva bila u finalu), dva peta i jedno šesto mjesto! Koliko je tijesno bilo u vrhu govori i to da ga je od postolja dijelilo samo osam bodova... trećeplasirani Grk imao je 72 boda, dok je Tristan imao 80. Tako da su stavrno nijanse odlučivale.

Toma je također dobro jedrio i pokazao ujednačenost u kvaliteti prikazanog, jer ni on nije mnogo oscilirao u svojim rezultatima. Bodove je skupljao uglavnom između 8. i 18. mjesta, a pad u realizaciji desio se za vrijeme zadnjih finalnih jedrenja kad je vjerojatno umor postao prevelik i za odmor i regeneraciju je trebalo nešto više vremena. Prvenstvo je završio na 25. mjestu.

Luka je malo više oscilirao od njih dvojice. Rezultati koji su ušli u finalni skor bili su između 10. i 39. mjesta. Slično je jedrio i Šime, koji je nažalost imao i jedan BFD. Da je na njegovom mjestu bio jedan od rezultata poput onih iz ostalih jedrenja vjerojatno bi završio koje mjesto iznad, a ovako je bio ukupno 93. dok mu je kolega iz srebrene skupine, Luka, završio 84.

Što se tiče Vite, njegova skupina je jedrila jedan plov manje, ukupno 9. i on je u među svojim suparnicima dosta dobro stajao, te je u finalnom dijelu jedrenja osvojio 3., 9. i 10. mjesto. S obzirom na ostale bodove vjerojatno smo i njega mogli gledati zajedno s Lukom i Šimom u srebrenoj skupini, ali šanse za ulazak u nju pokvarili su mu po jedan BFD i UFD! Na kraju se iz Španjolske  vratio sa 109. mjesta.

Kompletne rezultate flote dječaka možete pronaći na ovom linku.

Djevojčice su također bile jednako uspješne. Tri su EP završile u zlatnoj skupini, dok je jedna jedrila u srebrenoj. Nevjerojatno izjednačene cijelo vrijeme bile su Ema Grabar i Nina Marušić. Njih dvije su se bodovno pratile od početka do kraja kad su u bruto stupcu imale razliku od samo jednog boda. Međutim, nakon odbacivanja najvećih individualnih promašaja regate konačna razlika iznosila je ipak nezanemarivih 14 bodova i to u Eminu korist. Obje su kvalifikacijski dio odjedrile vrlo dobro, ali izgleda da im je i jednoj i drugoj nedostajalo snage da koncentrirano privedu regatu do kraja, jer kako je regata odmicala rezultati su pomalo slabili. Ali na kraju obje mogu biti zadovoljne 14. (Ema) i 17. (Nina) mjestom.

Zanimljiv podatak je da su i jedna i druga imale jednako bodova kao i dvije Dankinje koje su završile između njih, samo što je Ema imala bolju situaciju u odnosu na "svoju" Dankinju, za razliku od Nine i "njene" Dankinje

Skupa s njima u finalu je jedrila i Mara Samaržija. Ona se jedina u našoj ekipi može pohvaliti pobjedom u jednom od jedrenja. Plov koji je osvojila bio je treći, dok su ostali bodovi bili skokovito postavljeni između 13. i 37. mjesta, što joj na kraju osigurava 30. mjesto.

A Marta Lolić se uglavnom vrtila oko 30. mjesta. Najbolji rezultat u kvalifikacijskom dijelu bilo joj je 12. mjesto, ali je zato u finalnom dijelu bila dosta bolja i u svojoj grupi osvaja 7., 11., 15. i 17. mjesto. Na kraju bodovi je smještaju na 65. mjesto u generalnom poretku.

Kompletne rezultate flote djevojčica možete pronaći na ovom linku.


Svjetsko prvenstvo jedrilo se mnogo bliže Hrvatskoj, ove godine za domaćina su odabrani jedriličari iz Riva del Garda u talijanskim Alpama, odnosno iz kluba Fraglia Vela Riva. Posljednji dan natjecanja bio je 10. srpnja, a naša reprezentacija je brojala samo pet članova i to sve dječaka: Josip Tafra, Marin Ljubičić, Edi Jurman, Bepo Duplančić i Roko Čepić Zokić.

Foto: CRO Optimist

Natjecanje je počelo po Ori, lokalnom vjetru koji na Gardi puše s juga i tipične je snage od oko 12 čvorova. S obzirom na stabilnost i snagu bilo ga je dovoljno da sve kvalifikacijske skupine odjedre po dva plova. Inače, ukupno je sudjelovalo 259 mladih jedriličara i jedriličarki koji su bili podijeljeni u četiri skupine, a za razliku od Europskog i ostalih kontinentalnih prvenstava, na Svjetskom prvenstvu klase Optimist dječaci i djevojčice jedre zajedno u istoj floti.

Otvaranje prvenstva najbolje su odradili Josip Tafra i Edi Jurman. Njih dvojica su oba jedrenja završili s najboljih deset u svojim kvalifikacijskim skupinama. Marin Ljubičić je prvi plov također bio u ovom društvu, ali u drugom plovu je bio daleko na začelju. Roko Cepić Zokić je taj prvi dan odradio obrnutim smjerom, počeo je sporo, ali je značajno ubrzao u drugom plovu, dok se Bepo Duplančić cijelog dana držao sredine.

I u subotu, drugog dana regate, Ora je nastavila puhati, a ovog puta s refulima do 15 čvorova, a organizatori su se pohvalili da su se taj dan na regatnom polju poslužili s bovama "na daljinski". Riječ je o jednom od sustava koji se već nekoliko godina koriste u velikim jedriličarskim centrima gdje se umjesto klasičnog sidrenja bova koriste bove koje su opremljene električnim "pentama" koje preko GSM veze dobivaju pozicije na koje se trebaju postaviti, a dalje o zadržavanju pozicije računa vodi sveprisutni GPS sustav. Vrlo zanimljiv gadget koji zahtjeva odgovarajuću logističku podršku, a vrlo je koristan na područjima poput Garde i Sicilije gdje se inače treba sidriti na 100 i više metara dubine! Ako se sjećate, bila je promocija jednog od takvih sustava ovog proljeća u Puli.

Naši reprezentativci bili su slično raspoloženi kao i dan ranije i nastavili su s jedrenjem u gornjem dijelu svojih grupa. Marin i Bepo su imali najbolje rezultate, zatim Josip, pa Edi koji je značajno pokvario dojam od petka, te Roko koji je održao prosjek s otvaranja.

Treći dan Svjetskog prvenstva, nakon što je odjedren jedan plov, prekinula ga je nevera. S tim, petim, rezultatom osiguralo se dovoljno plovova za odbacivanje najlošijeg rezultata, a to je našim jedriličarima jako dobro došlo uoči formiranje finalnih skupina.

Marin, Josip i Bepo su briljirali s dva peta i jednim osmim mjestom, dok su Edi i Roko ostali u formi od subote i završili na 20. i 37. mjestu.

U svakom slučaju, konačne kalkulacije dovele su do toga da su naši momci osigurali četiri mjesta u zlatnoj i jedno mjesto u srebrenoj skupini, a potom su imali dva dana pauze od flotnog jedrenja jer su organizatori predvidjeli da se tada jedri SP u team raceu.

U team raceu sudjelovalo je više od 40 ekipa koje su prvog dana odjedrile čak 75 jedrenja! Da bi se njihov program mogao dovoljno brzo odjedriti ekipe su bile podijeljene u dvije skupine iz kojih je po osam najboljih ekipa išlo u sutrašnje finale. Među onima iz skupine B bili su i naši momci. Tamo su pobijedili Brazilce, ali su ih u daljnjem napredovanju zaustavili Portugalci. Potom su imali šansu za popravni ispit u repasažu sa Španjolcima, ali nažalost nisu prošli dalje. Grafički prikaz ovog dijela Svjetskog prvenstva možete pronaći ovdje.

Flotni dio SP-a nastavio se u srijedu 7. srpnja.

Ovog puta vjetar je i dalje bio južnog smjera, ali značajno slabiji nego prethodnih dana. Krenuo je s desetak čvorova, ali je slabio kako je dan odmicao. Sve flote su odjedrile po dodatna dva plova, a naši nisu baš najbolje otvorili ovaj dio regate. Može se reći da su se uglavnom držali zajedno, ali pri sredini skupine. Jedini bljesak imao je Tafra s 14. mjestom, dok je Roko u srebrenoj skupini bio i na začelju i na vrhu grupe.

Pretposljednjeg dana regate bilo je predviđeno jedrenje tri plova, međutim zbog oluje koja je stigla s juga odjedrio se samo jedan plov i to po neuobičajenom vjetru sa sjevera. Naši momci se nisu baš snašli po tim neuobičajenim uvjetima, pa su uglavnom osvojili mjesta koja su mogli odbaciti.

Petak 9. srpnja bio je posljednji dan SP-a i tad su se odjedrila dva plova. Naši su se malo trgnuli i osvojili bolje bodove nego dan ranije, a koji bodovi su konkretno u pitanju možete pročitati na ovom linku.

I za kraj evo kratki osvrt na Španjolski dio priče i malo o cijelom našem sustavu u razgovoru s tajnikom klase Optimist u nas, Josipom Golemom:

U Španjolskoj smo svi bili 16. s tim da smo ja i Žele vozili opremu, pa smo krenuli dva dana ranije, dok su djeca stigla avionom.
Napravili smo četiri treninga do početka Prvenstva i to je bio uglavnom po sea breezu, nekom njihovom maestralu od 10 do 15 čvorova. A kad je krenulo Prvenstvo tri dana smo imali tako nešto sa zapada, dok je dva dana bio levanat od dvadesetak čvorova, poprilično suh i vruč vjetar po kojem su se vidjeli junaci.
U globalu ovo nam je bio veliki korak naprijed... dva dečka i tri cure u zlatnoj grupi, dvoje u srebrenoj i jednog u brončanoj skupini s tim da smo posljednjeg dana kvalifikacija imali šansu da čak svih osmero završi u zlatnoj... troje ih je bilo na granici, jedno - dva mjesta ispod crte. Ali i ovo je jedan pokazatelj da se ide prema naprijed.
Kad se podvuče crta može se reći da je ovo bilo jedno vjetrovito i vrlo dobro organizirano prvenstvo. Program je odrađen u potpunosti, hrana i smještaj su bili odlični.
Što se tiče Garde i SP-a, i ta ekipa je otputovala ranije, a na kraju su od njih petero čak četvorica bila u zlatnoj i jedan u srebrenoj skupini, uspjeh koji davno nije napravljen. Kad se pogledaju pojedinačni rezultati, nije bilo nešto ekstra, ali ipak je u pitanju zlatna skupina.
Da bi se u njoj ostvarili bolji rezultati ipak treba više ulagati i promijeniti neke stvari po pitanju naših regata. Realno, naši reprezentativci ne mogu izdržati cijelo prvenstvo, ni fizički ni psihički i ostati koncentriran kad to treba.
Vidi se i po ulazima u cilj zadnjih dana... samo padaju i ruše svoj plasman umjesto da ostanu tamo gdje jesu ili da čak idu naprijed.
Mislim da treba doraditi naš sustav natjecanja i održavati regate na lokacijama koje imaju veliku vjerojatnost da će na njima i zapuhati, te da Savez ne pada pod razne političke utjecaje prilikom izbora kriterijskih regata.
U prilog tomu mnogo govori podatak da smo u našem sustavu natjecanja do ovih velikih prvenstava trebali imati 21 dan jedrenja na regatama, a mi smo u tim terminima uspjeli održati samo 23 plova. Drugim riječima malo više od jednog plova dnevno!
Kad se u tom kontekstu pogleda to da je od naših 14 reprezentativaca njih 8 uspjelo uči u zlatne skupine onda moramo biti zadovoljni kako su to uopće napravili s tako malo jedrenja.

Josip Golem, tajnik klase

Računa o klincima u Španjolskoj vodili su Željko Vojvodić kao trener i Josip Golem kao vođa puta, odnosno u Italiji s njima su bili Vedran Mandić u ulozi trenera i Marko Zuban kao vođa puta.

Naslovna foto: Lana Rusković