Udruga "Južnje strane Jezera" organizirala je 21. srpnja 13. regatu tradicionalnih Dalmatinskih brodica - Jezersku lantinu.
Okupila se standardna flota od tridesetak gajeta, leuta i kajića, a jedrilo se na ruti sličnoj onoj s dvanaestog izdanja ove regate. Nakon start ispred ulaza u Jezera jedrilo se oko otočića Dražemanski mali, pa oko Maslinjaka i natrag u Jezera.
Jedrilo se po ugodnih 7-8 čvorova maestrala i regata je pružila svim sudionicima vrhunski užitak sudjelovanja, dok su oni u vrhu iskusili neuobičajene trenutke intenzivnih emocija u fotofinišima u kojima su sudjelovale dvije skupine gajeta.
Za početak treba istaknuti da su organizatori na sastanku kormilara ponovili sudionicima neke od tema o kojima su predstavnici udruga koje njeguju jedrenje latinskim idrom na svojim sastancima prošle zime i proljeća donijeli zajedničke stavove, odnosno propozicije za koje su se dogovorili da se ubuduće primjenjuju na ovim regatama. Više je novosti spomenuto, a neke od njih su o standardiziranju zvučne signalizacije predstartne procedure i obaveza podizanja sidra. Ove su posebno istaknute jer je bio slučajeva općeg nereda na startu zbog nepoznavanja procedure i preuranjenih starteva, a također su mnogi redovito ostavljali svoja sidra u moru te bi ih podizali s dna tek nakon ulaska u cilj. Što se tiče mase sidra, ona nije značajno velika u odnosu na gajetu i posadu i sigurno ne predstavlja određene prednosti po tom pitanju kad se sidro ostavi u moru, već je stvar u tome da se dogode prebacivanja sidrenih konopa jednog preko drugog pa dolazi do sudara i zaplitanja brodova u najkritičnijem trenutku regate. Osim toga, čovjek na provi koji izvlači sidro je ometajući element za lantinu i rad s jedrom... To su mnogi pokušavali izbjeći ostavljanjem sidara u moru, ali sad svi imaju obavezu da to više ne rade. Više se ne može čekati zadnji tren za isplovljavanje i bacanje sidra, sad to treba obaviti na pažljiv i precizan način da se bude siguran da će se sigurno podignuti i da neće biti komplikacija zbog kojih će se izgubiti dragocjene pozicije na startu regate.
Što se tiče ostalih dogovorenih novosti u pravilima, one se uglavnom odnose na opremu, a možda je najznačajnija ona koja definira oblik jedra po donjem porubu, odnosno da porub mora biti ravan, kao i da će se striktno provoditi pravilo o duljini lantine s kojim se direktno određuje i površina jedra.
Ali vratimo se samoj regati.
Start je bio na uobičajenoj lokaciji ispred ACI-jevog lukobrana i ulaza u luku, gdje je razvučena lancana. Gajetama je određeno da se mogu vezati na desnoj strani , dok su leuti i kajići bili lijevo. S obzirom na smjer maestrala, gajete, pogotovo one na krajnjoj desnoj strani, bile su u boljem položaju za start. Favoriti su to prepoznali na vrijeme pa su se tu i grupirali, a u tako formiranoj grupi jedrili su skoro cijelo vrijeme.
Kako snaga vjetra nije bila velika i jedrilo se s vjetrom u krmeni kvartir, brzine brodica bile su slične. U stvari, najbrže su se držale u svojoj grupi, one nešto sporije u svojoj, te najsporije u svojoj. To su bili uvjeti po kojima su do okreta oko Dražemanskog odlučivale nijanse. Potom je slijedila dionica u orcu i tad osim brzine do važnosti dolaze i taktičke odluke, te iskustvo posada u viravanju i trimanju jedara u ovom zahtjevnijem kursu jedrenja.
Detaljnije o situaciji na moru možete pročitati u izjavi kormilara pobjedničke gajete, Vice Jušića:
Na ovogodišnjoj Lantini uz mene su jedrili Duje Fržop, Tea Skračić i Žarko Jerat. Ovog puta smo jedrili bez vlasnika Ilke.
Dužnosti smo podijelili tako da je Duje bio zadužen za sidro, ja za kormilo, a njih dvoje su nam bili posada.
Sidro pred start nismo bacili predaleko od broda. Bilo je na kratkoj distanci, oko desetak metara. Nismo išli na taktiku dugog sidrenog konopa i duljeg povlačenja po konobu jer smo vidjeli da su to izabrali brodovi oko nas, pa smo se odlučili da ranije izvučemo sidro i da ih pokrivamo dok im jedrimo po krmi.
Inače, na startu smo bili 7-8. brod s desne strane i u prvom dijelu regate smo se stalno držali krma Sirotice i Zadrugarke. Tu smo čekali da se oni još više popnu i da krenu s međusobnom borbom, tako da mi iskoristimo situaciju i prođemo ih, pa da možemo krenuti na ostale.
Na oko pola milje od starta plan nam je uspio po pitanju Sirotice i baba Tone, dok se Zadrugarka još držala na čelu flote.
Uhvatili smo je kod Hrbošnjaka kad je stala u bonaci. Nakon toga je slijedio dio po "otvorenom" gdje nam je najbliži bio Emilio Lapov Padovan iz Jezera sa svojom ekipom, ali bili smo brži pa smo ga držali u šiji.
Na ovoj dionici dobro se držala i Mare, ali oni su se dali dosta poviše nas što smo mi iskoristili kad smo obilazili Dražemsnki. Mi smo mu prilazili s vjetrom u pola krme, dok su oni jedrili čistu krmu, tako da smo im se približili na samu krmu.
Nakon obilaska, Emilio i Mare su izabrali isti kurs, dok smo mi ponovno odlučili držati se šoto njih.
Kad smo stigli do Maslinjaka oboje su stali u bonaci, dok smo mi došli s brivom i prošli ih, te popeli se uz sam otok.
Nakon toga je slijedila čista orca, tako da nam je obilazak otoka uz same sike bio izvrsna početna točka za nastavak jedrenja jer smo jedrili dosta visočije od ostalih.
Na toj dionici pratila nas je Mare, ali do bove smo stigli dvadesetak metara visočiji, pa smo do cilja trebali samo parirati i kontrolirati situaciju.
Nakon njihovog ulaska u cilj, na ciljnoj ravnini nastala je opća gužva i bilo je mnoštvo foto finiša.
Posada kojoj je najvjerojatnije bilo najviše žao postignutog rezultata bila je ekipa Zadrugarke koja je s jednom sporom virom, odnosno sporim ponovnim pokretanjem svoje gajete izgubila uvjerljivo drugo mjesto.
U tim trenucima događa se prva skupina foto finiša, da bi se slična situacija ponovila već kod iduće skupine gajeta.
Kad se podvuče crta riječ je bila o stvarno vrlo zanimljivoj i kvalitetnoj regati koja je najavila uzbudljivu sezonu latinskog idra tijekom ljeta 2024.
Što se tiče nagrada, njih su dobile sljedeće posade:
Gajete
-
- Ilka
- Sirotica
- Mara
Leuti
-
- Gušte
- Palma
- Bruno
Kaići
-
- Mali plavi
- Šujak
- Zmajan
